Vjesnik: 30. 01. 2003.

Put u EU vodi preko Haaga

U novoj konstelaciji snaga Grčka se, podržana Italijom, smjelo prihvatila uloge regionalnog vodiča u bolju budućnost. U euforiji da se vrata otvaraju, »ali da ulaznica ima svoju poznatu cijenu«, ne smije se zaboraviti ono važno - put do EU vodi preko Haaga, čak i prije nego što se za usputnu postaju počne spominjati Kopenhagen

LADA STIPIĆ - NISETEO

Da će na kraju integracijskog puta pet balkanskih država naći mjesto u velikoj Europi, više ne dvoji nijedna članica Unije. Proširenje se nastavlja i Europa neće biti Europom dok se ne integriraju zaostale zemlje, jedna je od poruka s javnog razmatranja grčkog, točnije grčko-talijanskog, plana strategije EU-a za Balkan. Sada, sa stavovima diplomacija svih 15 članica, mnogo je toga o Unijinoj balkanskoj politici jasnije, ako zbog ničega drugog, onda barem zbog toga što se zna da EU pet država jugoistočne Europe smatra budućim članicama, ali i da ih na integracijskom putu čekaju poznate prepreke.

Put do EU-a vodi i preko Haaga, »odrezali« su strogo Britanci, a varijacije na temu puta izrekla je većina s obzirom na to da Haag ostaje prioritet u idućim mjesecima i godinama. Ipak, put prema EU određuje se u državama regije - Unijino se društvo kune u svetost »kopenhagenskih kriterija« koji su kupovali ulaznicu i za sadašnje sudionike »velikog praska« proširenja, u neizbježnost praktičnog usvajanja osamdesetak tisuća stranica zajedničke zakonske baze EU-a znane kao acquis, a sve začinjeno dobrosusjedstvom.

Petnaestorica od regije ne očekuju ništa novo. U igri su stari i poznati uvjeti, zemlje EU-a se čak i ne razlikuju u načinu iznošenja bitnih stavova, iako iz cijele te kolekcije 15 vrlo sličnih koncepcija izranja jedna velika, značajna novina, a to je da EU zaista želi pomoći državama da stanu na svoje noge.

Nakon pitanja stabilizacije i prestanka ratovanja, Petnaestorica su se usudili progovoriti o pravim problemima regije: gospodarstvu, nerazvijenosti te nemogućnosti većine zemalja da upotrijebe sva sredstva pomoći koja im se upute. Problem nije nov, pa čak i danas Rumunjska, članica s odgodom radi zaostatka, suočena s objektivnom šansom da dogodine u njezin gospodarski krvotok uđe infuzija od skoro milijarde eura svih vrsta pomoći, neće biti u stanju iskoristiti skoro polovicu. Hrvatska, pak, strana tvrdi da će moći sve!

Države EU-a priznale su, međutim, da postojeći politički koncept obećava uspješan integracijski okvir ako ga se ojača i ako se u igru ubace Komisijini lisci prekaljeni proširenjem i sve ono pozitivno znanje prikupljeno tijekom procesa. Mijene su nužne na drugoj strani: politika »štima« za razliku od sadašnjeg sustava financijske potpore kandidatima za kandidate.

CARDS treba dobiti što više elemenata PHARE programa namijenjena proširenju da bi integracija ostatka Starog kontinenta u ono što se sada naziva Europom bila kraća od desetljeća. I da bi politički okvir bio realiziran primjerenim alatima potpore. Promjene su na putu, najavio je Komisijin predsjednik Romano Prodi. Novca i programa ima, i možda sve ovo zahtijeva tek malo kombinacije dobre volje i spremnosti da se učini kvalitativna razlika. S njom počinju mala čuda iznesena na leđima i novčanicima zainteresiranih zemalja, a s kojima se EU kasnije hvali kao velikim pobjedama vlastite koordinirane politike.

Rezervni igrači iz Bruxellesa, ministri su utekli na preča posla od čitanja domaćih radova, obećavaju državama regije ono što im nitko nikad nije ni krio, a najbolje je sadržano u Churchillovu opisu »krv, znoj i suze«. Putem odricanja pošle su kandidatske zemlje i preživjele. Sada će stazom krenuti nova skupina zainteresiranih; regija koju više povezuje geografija negoli ekonomija, više loša prošlost od socijale i najviše zajednička budućnost za razliku od politike, statusa i stupnja korupcije. Problemi regije još se ističu ispred njezinih dosega i sama činjenica da je stabilnost zamijenila govor oružja nije dovoljno vrednovana. No, efekt je postignut.

Posjet predsjednika hrvatske vlade Bruxellesu i ofenziva šarma, zajedno s odlukom da 18. veljače Hrvatska i u pismenoj formi, u službenom dekoru, preda zahtjev za primanje u EU dali su nov vjetar u jedra Unijinim ambicijama da napokon ozbiljno počnu rješavati problem susjedstva.

Snaga dobrog primjera bit će ohrabrenje ostatku regije - a EU će ponovo osmisliti dobru prigodu za ispijanje šampanjca jer je, eto, tako dobro vodila zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku da u njoj nije bilo propusta. Samo rezultata! S odjecima rasprave o strategiji EU-a za Balkan u ušima možemo reći i da će Unija, kako samo to ona zna, sve pomake - uključujući i hrvatsku gospodarsku tranziciju koju nije potpomogla ni eurocentom kao što je to činila s kandidatima - pripisati sebi, a sve loše posljedice izolacije »onim tamo Balkancima«, uključujući sivu ekonomiju, svoje mafije u sprezi s »njihovima« i bezakonje u koje je neizravno ulagala reagirajući prekasno i potom tvrdoglavo insistirajući na izdvajanju.

U novoj konstelaciji snaga Grčka se, podržana Italijom, smjelo prihvatila uloge regionalnog vodiča u bolju budućnost. U euforiji da se vrata otvaraju, »ali da ulaznica ima svoju poznatu cijenu«, ne smije se zaboraviti ono važno - put do EU vodi preko Haaga, čak i prije nego što se za usputnu postaju počne spominjati mjesto osmišljavanja ekonomskih i političkih kriterija za kandidate - Kopenhagen.