Vjesnik: 02. 02. 2003.

Washington bez odgovora zašto ministar za ratne zločine nije došao u Zagreb

Hrvatska ne želi odgovarati za neobjašnjivu strogoću američkog diplomata koji u najavi hrvatskoga posjeta prijeti posljedicama za nesuradnju s haaškim sudištem u slučajevima »Bobetko« i »Gotovina«

ZAGREB, 1. veljače - Zadnjega dana siječnja nitko u Vladi, Uredu za odnose s Haagom, ali ni u zagrebačkim diplomatskim izvorima nije znao odgovoriti na pitanje: zašto, usprkos najavama, američki ministar za ratne zločine Richard P. Prosper, nije u drugoj polovici siječnja posjetio Zagreb. Službena hrvatska tijela zadnji su spomen gosta najavljenog iz Washingtona doživjela tijekom njegova posjeta Beogradu i Sarajevu. Otmjeno je i uredno hrvatskim vlastima javljeno da će Prosper hrvatsko tlo dotaknuti na Plesu, na proputovanju, ali da taj čin nema »posjetiteljski«, već isključivo prometni razlog.

Nakon toga uslijedili su pozivi u washingtonsku administraciju. Odatle se nije, za hrvatsku znatiželju, moglo odgovoriti na dva pitanja. Prvo, zašto je izostao najavljeni posjet ministra Prospera Zagrebu? Drugo, kada će do posjeta doći?

Američko veleposlanstvo u Zagrebu također ne raspolaže nikakvim podacima o Prosperovim vizitama, a u hrvatskim tijelima ističu da je samo zahvaljujući dobrim običajima sa zrinjevačke američke adrese i došla obavijest o aerodromskoj privremenosti njihova ministra na Plesu.

Ograničenost informacija ostavlja prostor da se službeno zamijeni neslužbenim, ali ne nužno i netočnim tvrdnjama. Prva, Richard P. Prosper je u najavi svoga zagrebačkog posjeta grubo nastupio prema Hrvatskoj i ocjeni njene suradnje s Haagom, igrajući isključivo na političku kartu. Drugo, ta karta bila je posljedicom i izvjesne neupućenosti u aktualne okolnosti odnosa Zagreb-Haag. Naime, u odnosima s Carlom del Ponte, s Claude Jordaom, a onda i s drugim međunarodnim tijelima i institucijama, Hrvatska slijedi uzlaznu liniju odnosa, o čemu podaci možda još nisu stigli preko Atlantika.

Treće, što se u Zagrebu shvaća kao vrlo pozitivan signal, Prosper jednostavno nije htio o hrvatsko-haaškim odnosima raspravljati u okviru turneje Beograd-Sarajevo, u siječnju, već je »hrvatsko pitanje« želio rješavati zasebno, izvan nekog balkanskog paketa. Četvrto, Prosperov dolazak u Zagreb vezuje se uz službenu objavu haaških medicinskih stručnjaka o mirovanju slučaja »Bobetko«, ali i uz 18. odnosno 25., datum u veljači, kad Hrvatska podnosi službenu kandidaturu za prijem u EU.

U toj igri »tajminga« očito je da ministar Prosper ima razloga doći u Hrvatsku, ili u najavi tih datuma ili a posteriori, ne bi li njihovo značenje potvrdio i pragmatizmom svoje misije.

Vlado Rajić