Slobodna Dalmacija: 03. 02. 2003.

Vlast na burzi

Kad već nema posla za 40-godišnjake, surova stvarnost burze trebala bi vrijediti i za perjanice vlasti

Dino MIKULANDRA

Ma, nemaju šanse, stariji od 40 godina ne mogu računati na posao, jer poslodavci jednostavno ne žele čuti o njima. Ravnateljica Zavoda za zapošljavanje Sanja Crnković-Pozaić bila je nedavno brutalno iskrena. Armija ljudi od 100 tisuća prisilnih "besposličara" starijih od 45 godina nema dakle ni bajkovitih izgleda za kruh na burzi .

Nenormalno je onda da vrhuška naše trenutačne političke elite ne snosi baš nikakvu, ni etičku, ni moralnu, ni generacijsku solidarnost s egzistencijalnim mukama svojih građana. Ako najvažniji korak u razvoju političke kulture u Hrvata jest prijeći Rubikon tipa "Stipan, ti si klipan" i kreirati politiku nacionalnih projekata, kako voli educirati Vesna Pusić, onda nemojmo biti dozlaboga dvolični.

Najprije stavimo "izvan snage" željeznu bezdušnost hrvatske gerontokratske oligarhije. Stari (ne)reformirani komunisti ili njihove žrtve, zatočnici totalitarnog komunizma, već su izvan političkog ringa u velikom dijelu srednje i istočne Europe. U Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj, državama iz onoga prvog, odlikaškog kruga priključenja Europskoj uniji, nema više posla za državne poglavare i stranačke lidere nesvikle globalističkom "mainstreamu" ili pak sklone tradicionalističkom, autokratskom načinu vladanja.

I nije tu riječ samo o biološkoj smjeni generacija. Zubom vremena pregažene postkomunističke autoritete smjenjuje dinamična menadžerska elita, profesionalna i obrazovana za hi-tech tehnologije. Superiorna u rukovanju novim sociopolitičkim i internetskim alatima, nimalo inferiorna poslovično vodnjikavim eurokratima. U srazu s tom inteligencijom "new agea" okorjeli komunistički aparatčici, diplomanti kumrovečkih "akademija" i vječni teoretičari socijalističke ekonomije blijede do granice nacionalne beznačajnosti.

S vlasti je otišao jedan Vaclav Havel, kormilo politike davno je napustio legendarni vođa Solidarnosti Lech Walesa, birači su kaznili Mečiarov autokratski stil vladanja u Bratislavi. Češka, uzgred rečeno, trenutačno nema predsjednika, a najizgledniji je kandidat bivši premijer Vaclav Klaus. On naravno podupire pristup EU, ali usto svima glasno kaže kako neće dopustiti da se "Češka rastopi u briselskoj kavi poput kocke šećera". Oštro je osudio lanjske sankcije Austriji zbog Jorga Haidera, označivši to nedopustivim miješanjem Bruxellesa u unutarnje poslove suverene države. Ni za korak to nije usporilo samosvjesni praški hod u središte Eurolanda.

A mi? Naš Predsjednik države, bili njegovi simpatizeri ili ne, sasvim svejedno, ima 68 godina i sasvim ozbiljno najavljuje bitku za novi petogodišnji mandat! Naš premijer također je na pragu kluba "plus 60" ljeta i uopće ne misli kako bi surova stvarnost hrvatske burze rada trebala vrijediti za sve. I za nj i za sve druge umirovljeničke ikone naše političke arene.