Novi list: 03. 02. 2003.

Tuđman nije jedini

Marija CRNJAK

– Na naslovnicama je proteklog tjedna osvanula vijest da zagrebačka vlast ne plaća grobnu pristojbu za grobnicu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana na Mirogoju. Grad Zagreb za Tuđmanov grob u vlasništvu Gradske skupštine duguje više od petnaest tisuća kuna.

Međutim, Franjo Tuđman nije jedini čiju je grobnicu gradska vlast prilikom donošenja proračuna odlučila ignorirati. Zagreb već jedanaest godina ne plaća grobnu pristojbu za posljednja počivališta 89 velikana hrvatske povijesti među kojima su Miroslav Krleža, Tin Ujević, Antun Gustav Matoš, Vladimir Nazor, Milka Trnina, Ivan Ribar... Ukupan dug tijekom svih tih godina popeo se na gotovo milijun i pol kuna, a još uvijek nema garancije da će se na tom iznosu i zaustaviti. Srećom, velikani su posebna kategorija korisnika groblja, tako da za njih ne vrijedi pravilo da gube mjesto na groblju ako nitko za njih ne plaća pristojbu. Štoviše, njihovi se grobovi redovito uređuju, isključivo zahvaljujući dobroj volji uprave i djelatnika Groblja.

Grobnice spomenutih velikana svrstavaju se u kulturnu baštinu i ulaze u turističku ponudu Zagreba. Unatoč tome, čini se kao da u očima gradskih političara nije vrijedno tih nekoliko tisuća kuna godišnje pristojbe. Takvu ležernost zagrebački vlastodršci, i ovi današnji i oni bivši, mogu si priuštiti zato što su Gradska groblja u vlasništvu Grada. Nisu samo groblja na udaru njihove bahatosti. Mnoga trgovačka društva od Grada imaju velika potraživanja koja će teško naplatiti. Unatoč tome, od njih se očekuje pozitivno poslovanje i čisti računi.

Iako ne treba na taj način opravdavati gradske gubitaše, krajnje je bezobrazno ne podmirivati vlastite obveze, a od drugoga tražiti odgovornost i dobre poslovne rezultate.

A još je gore glumiti neznanje, kao što je to nakon objavljivanja cijele priče pokušao Milan Bandić koji je patetično izjavio da Grad mora plaćati za Tuđmanov i slične grobove. To zvuči smiješno kada se zna da je Bandić tijekom svog gradonačelničkog mandata imao uvid u liste potraživanja koje su Gradska groblja slala svake godine na adresu Gradskog poglavarstva.

Ipak, najžalosnija je činjenica da je cijela afera izbila samo zbog grobnice prvog hrvatskog predsjednika, a ne zbog mnogih književnika, umjetnika i intelektualaca kojima – koje li ironije – nije plaćana grobna pristojba upravo od trenutka hrvatskog osamostaljenja.