Slobodna Dalmacija: 03. 02. 2003.

POČINJE PROSVJED 2320 OTPUŠTENIH IZ "BOROVA"

Do otpremnina - blokadom pruge

BOROVO — Nakon najave prosvjeda i blokade međunarodnoga željezničkog prijelaza i carinske ispostave Tovarnik, nekadašnji radnici Borova d.d. koji su od 1. siječnja proglašeni tehnološkim viškom zatražili su ovih dana i potporu hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića pozivajući ga na kavu u Borovo.

Problem isplate otpremnina 2320 radnika prerastao je lokalnu razinu i u sadašnjem hrvatskom trendu štrajkova uklopio se u svakodnevicu kojom sve više dirigiraju političari, a sve manje sami radnici. Naime, borovski su radnici, svjesni da od sredine 1991. godine, kada je zbog ratnih događanja prestala proizvodnja u tada najvećem kombinatu kože i obuće u kojemu je bilo zaposleno oko 20 tisuća radnika, bili spremni prihvatiti otpremnine koje im je ponudila sadašnja uprava na čelu s predsjednikom Ninoslavom Bajzom.

Riječ je o iznosu od 45 milijuna kuna, prema kojemu bi svaki radnik za godinu staža dobio oko 700 kuna. Kako uprava taj novac nema iz vlastite rezerve poslovanja, predložila je vlasniku Hrvatskom fondu za privatizaciju da sredstva namakne od prodaje nekretnina, i to onih za čije bi dovođenje u funkcionalno stanje i obnovu trebalo mnogo novca.

Radi se o nekretninama za koje je zainteresiran Fond za obnovu i razvoj grada Vukovara, a koje se namjeravaju iskoristiti za gospodarsku zonu. HFP je naknadno odbio takav prijedlog uprave i čak 33 hektara borovskog zemljišta s pripadajućim građevinama i infrastrukturom vrijednim oko 160 milijuna kuna jednostavno prebacio bez naknade u vlasništvo Fonda za obnovu Vukovara.

Otpušteni borovski radnici, uplašeni da bi mogli ostati bez svojih otpremnina, najavljuju prosvjede smatrajući da se preko njihovih leđa prepucavaju različiti interesi. Pravu konfuziju među njih unose i "dobronamjerni" političari koji ih nagovaraju da ne prihvate ovako bijedne otpremnine koje im nudi uprava, već da one moraju biti dostojanstvene i na razini onih koje su dobili otpušteni radnici Belja ili Vupika. Među tim političarima najglasniji su oni koji su imali prigodu i morali riješiti problem radnika Borova puno prije, kako se povratnicima ne bi dogodilo ono što danas imaju.

Sadašnje Borovo zapošljava 1300 radnika i posluje pozitivno, no breme ratne štete, koja iznosi 300 milijuna eura, ne omogućuje upravi da osigura otpremnine za 2320 svojih bivših radnika, a da pri tome ne ugrozi opstojnost trenutačno uposlenih. Potpredsjednik Vlade Goran Granić za Slobodnu je ocijenio da problem otpremnina mora riješiti uprava, a da sve ostalo znači samo to da je ona nesposobna.

U ovaj problem uključili su se i politički predstavnici srpske manjinske zajednice, koji su upozorili upravu, Vladu i javnost da otpremnine moraju dobiti i radnici Borova koji su nakon okupacije Vukovara ostali na tome području. Riječ je o tri tisuće uglavnom Srba koji su do rata radili u Borovu, a sada najavljuju da će svoja prava vezana uz Zakon o radu tražiti u okviru hrvatske države, a ne uspiju li, tu pravdu će tražiti od međunarodnih institucija.

Predsjednica stožera za zaštitu prava radnika Borova Branka Balić smatra da je ta populacija borovskih radnika svoje otpremnine već dobro naplatila i odbacuje svaku mogućnost da ih dobiju zajedno s povratnicima.

T. PRUSINA