Vjesnik: 05. 02. 2003.

Hvar ne ide Slovencima. Što sada? Ništa

VIKTOR VRESNIK

Sudska zabrana je, istina, privremena, ali sudeći po svemu Sunčani Hvar na kraju ipak neće završiti u slovenskim rukama. Barem ne sada i barem ne u rukama Termi Čatež, čiji se vlasnički sastav ne sviđa nekim krugovima u Hrvatskoj.

Je li to uistinu prekretnica u dugoj i mučnoj hrvatskoj priči o privatizaciji i »rasprodaji Hrvatske«?

Sunčani Hvar je sudionicima ove, zasad zamrznute, privatizacijske sapunice odlično poslužio za medijsko bistrenje stavova skorih suparnika na izborima. HSS i SDP - jer prije svega o njima je riječ - imali su prigode svima objasniti svoja stajališta o upravljanju državnom imovinom i njezinoj eventualnoj privatizaciji, ali i o odnosima sa susjednom Slovenijom. Što se njih tiče, kampanja može početi.

Hvaranima je zato, barem u ovoj priči, bolje da se, makar sa zakašnjenjem, pripreme za dolazeću sezonu nego da dočekuju ili tjeraju nove vlasnike svojih hotela.

Pravi problem nije, naravno, ni u Hvaru ni u često prozivanim Slovencima (kojima nitko nije dokazao da nisu bili spremni pridržavati se uvjeta natječaja). Problem je u hrvatskim političarima i njihovu olakom, neeuropskom, shvaćanju procedure.

Postavimo li stvari na taj način, priča odmah postaje gotovo nepodnošljivo jednostavnom - ako je raspisan međunarodni natječaj, ako razmotrene ponude zadovoljavaju ponuđene uvjete, ako je izabrana najbolja, dalje se više ne razgovara, nego se provodi ono što je dogovoreno u uvjetima natječaja. Svaka daljnja politizacija rezultata natječaja donosi znatno veću štetu od one koju bi mogao napraviti bilo koji vlasnik koji se pridržava uvjeta natječaja, ma koliko on nekima ne bio po volji.

Sudska odluka o privremenom zamrzavanju privatizacije Sunčanog Hvara, iako danas politički dobrodošla, jer omogućava mirniji suživot koalicijskih partnera, ne donosi zato nikakvu novinu u proces privatizacije i nikakvo jamstvo da se prvom sljedećom prigodom neće ponoviti priča jednaka hvarskoj.

Uostalom, upravo u vrijeme ovakva odgođenog hvarskog raspleta, sisačka željezara hrli u naručje novom vlasniku koji je svoju poziciju izborio mimo svih pravila uobičajene natječajne procedure, ali se zato pobrinuo za čvrstu »političku uvjerljivost« svoje ponude.