Potpunu odsutnost volje za utemeljenom javnom raspravom o recidivima nacizma u Hrvatskoj, baš je ovih dana konstatirao i hrvatski PEN centar, koji u tom pogledu podsjeća na svoju slavnu prošlost – na znamenitom kongresu u Dubrovniku prije sedamdeset godina među prvima je upozorio na nadolazeći fašizam. PEN je i danas u alarmiranju dosta usamljen. Mada ni ta organizacija na svojoj godišnjoj skupštini prije nekoliko dana nije imala petlje rečenu raspravu otvoriti na konkretnim primjerima. Čim su kritički spomenute poznate Kostelićeve izjave o nacizmu, debata je grubo prekinuta.

Upozorenje penovaca dolazi baš u trenutku kada je Hrvatska ponovo na krajnje grub način suočena s problemom isticanja ustaškog znakovlja na jednoj masovnoj manifestaciji. S otklonom od nekoliko dana više nema nikakve sumnje da je upad Thompsona na doček zlatnih rukometaša na Jelačić placu bio organiziran. Za njegovo uključivanje navijali su neki HDZ-ovci, jedan lokalni zagrebački radio cijelo je jutro drukao za takvu soluciju.

Gradonačelnica Pavić bila je izložena pritiscima; kad je nisu slomili, aranžirali su Thompsonov nastup njoj iza leđa. Dio Račanovih momaka u Zagrebu bije glas da se rado bratime s desnicom. Neki od istaknutih čelnika SDP-a znali su se hvaliti svojim padanjem u zagrljaj s ustašama. Jesu li sudionici u tom komplotu znali da će se zagangati otvoreno ustaštvo, da će se središnjim trgom glavnoga grada Hrvatske oriti gromko »Za dom« – drugo je, ali sporedno pitanje. Možda su bili izmanipulirani, ali su u manipulaciji i sami sudjelovali. Uglavnom, koketiranje vladajuće politike s desničarskim resantimanima još jednom se pokazalo pogubnim.

Oni koji su jednu masovnu feštu kanili iskoristiti za plasiranje ultra-desnih političkih poruka, sjajno su odradili svoj posao. Oni koji to smatraju neprimjerenim i nedopustivim, reagiraju vrlo mlako. Većina medija skandal i sramotu nije ni evidentirala, da li smatrajući ga nevažnim ili misleći da ne treba kvariti slavlje? Na jednom zagrebačkom radiju slušatelji su izlistali cijelu seriju kvazi-opravdanja za dignute desnice: te to je »tradicionalni hrvatski pozdrav«, te dio je »hrvatskog nasljeđa«, »dio hrvatstva« do toga da je riječ o »starom hrvatskom pozdravu koji se koristi i u hrvatskim operama«.

Čak je i predsjednik Mesić, koji je u tim stvarima dosad imao pouzdan nerv i na slične je ispade nepogrešivo reagirao, ovoga puta ostao bez riječi. Rukometnoj reprezentaciji – koju je primio neposredno nakon incidenta na Trgu – ništa o tome nije rekao, nego se još, zajedno s njima, bacio na pod i glumio, kako bi sportski izvjestitelji rekli, »tradicionalnu hrvatsku gusjenicu«. Predsjednik je srdačan i gostoljubiv čovjek, ali ured šefa države nije sportska dvorana, pa je valjanje i puzanje po parketu ipak malo previše. Možda Mesić nije znao što se prethodno dogodilo? Moguće, ali onda bi trebalo postaviti pitanje što mu rade suradnici, kada ga na demonstraciju ustašluka nitko nije upozorio. A barem je jedan od njegovih savjetnika bio na mjestu zločina.