Vjesnik: 07. 02. 2003.

Sve što zna o Gotovininu kretanju Carla del Ponte mora reći hrvatskoj vlasti

Ako glavna haaška tužiteljica tvrdi da se umirovljeni general Ante Gotovina nalazi u bijegu, ali unutar hrvatskih granica, Haaški je sud dužan obavijesti hrvatska pravosudna tijela o informacijama kojima raspolaže, a ne da samo hrvatskoj strani predbacuje nesuradnju s tužiteljstvom i Sudom

ZAGREB, 6. veljače – Prema policijskim izvorima, Haaški je sud – prema hrvatskim zakonima i obvezama prema Interpolu – svaku informaciju o haaškom optuženiku Anti Gotovini dužan dostaviti nadležnim tijelima u Hrvatskoj. U prošlih godinu dana, hrvatska policija nije dobila ni najmanji signal o eventualnoj prisutnosti odbjeglog haaškog optuženika, umirovljenog generala Ante Gotovine, na području njene ovlasti: državnom teritoriju Republike Hrvatske.

Odgovor na tvrdnju haaške tužiteljice Carle del Ponte, da se optuženi Gotovina »šeće Republikom Hrvatskom«, Vjesnik je potražio i u Državnom odvjetništvu. Ni jedan od tužitelja, bez obzira na rang, nije dobio ni anonimnu niti potpisanu prijavu da je Gotovina na teritoriju hrvatske države. Vjesnikovi izvori ni u obavještajnim krugovima ne mogu potvrditi tezu haaške tužiteljice o eventualnom Gotovininu boravku u Hrvatskoj.

Prema tome, ako Carla del Ponte tvrdi da se Gotovina, optužen za ratne zločine tijekom Domovinskog rata, nalazi u bijegu, ali unutar a ne izvan hrvatskih granica, onda je dužnost tog pravosudnog tijela obavijesti hrvatska pravosudna tijela o informacijama kojima raspolaže, a ne da samo hrvatskoj strani predbacuje nesuradnju s tužiteljstvom i Haaškim sudom.

Nagađanja da je Gotovina na teritoriju Republike Hrvatske nije novost. I haaško tužiteljstvo i osobno tužiteljica Carla del Ponte tu su činjenicu nekoliko puta navodili kao razlog zbog kojeg se suradnja Hrvatske i Međunarodnog kaznenog suda u Haagu ne može ocijeniti najvišom ocjenom. U najnovijem slučaju priča se pretvorila u apsurd.

Prvo, haaška tužiteljica ocjenu o Gotovini koji se šeće Hrvatskom nije iznijela osobno nego posredovanjem svoje glasnogovornice Florence Hartmann. Drugo, kad je trebalo objasniti odakle tužiteljstvo zna da je Gotovina u Hrvatskoj, i gdje, glasnogovornica je zapela na činjenici koja bi, da je izrečena, mogla teretiti Hrvatsku. »Ne možemo otkriti činjenice na temelju kojih tvrdimo da znamo da je Gotovina u Hrvatskoj«, kaže glasnogovornica.

Takva informacija ne može dovesti ni do kakvog zaključka. Tko je kriv? Gdje se krivac krije? Tko krije krivca? To je nemoguće razaznati. Ali je moguće Hrvatskoj predbaciti da zna sve te odgovore i da ih krije od haaškog tužiteljstva.

Očito, riječ je o pravom izazovu logičkog zaključivanja. Ako Carla del Ponte zna da je Gotovina baš u Hrvatskoj, onda je ona – prema propisima Haaškog suda i nacionalnog zakonodavstva – obvezna hrvatskim tijelima reći gdje je optuženik. Ako to krije, ili u formi nejasnog glasnogovorničkog iskaza to ne želi reći, onda je haaška tužiteljica počinila kazneno djelo zbog kojeg bi mogla kao »pomagač u izvršenju kaznenog djela« odgovarati pred hrvatskim nacionalnim sudom.

Ako je točno da haaško tužiteljstvo ima informacije o kretanju optuženog generala Gotovine, ako zbog njegova neizručenja Haagu optužuje hrvatsku državu za nesuradnju s Haaškim sudom, onda bi u pravničkom smislu bilo barem fer da hrvatskom pravosuđu da mig o nečemu o čemu ovisi njegov ugled na međunarodnoj sceni. Ako Carla del Ponte sa suradnicima taj podatak krije, nije teško zaključiti da se ne brine o ugledu hrvatskog pravosuđa...

Prema tome, Carla del Ponte dužna je hrvatskim policijskim, obavještajni i tužiteljskim tijelima dostaviti sve podatke kojima raspolaže i na osnovi kojih tvrdi da se Gotovina šeće Hrvatskom. Ne učini li to u nekoliko sljedećih dana, mogao bi biti ugrožen njen ugled haaške tužiteljice. A to ne treba ni tužiteljstvu niti Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu.

Vlado Rajić