Vjesnik: 11. 02. 2003.

Puca li najveća koalicija u povijesti?

JURICA KÖRBLER

Najveća koalicija u povijesti čovječanstva, kako je Donald Rumsfeld opisao podršku 90 zemalja američkim i britanskim pritiscima na Irak, puca u Europi.

NATO, koji je dosad bio po strani, nakon francuskog veta na plan obrane Turske, samo sat vremena prije isteka roka, ukazuje na to da je situacija krajnje ozbiljna i da europska proturatna koalicija Francuske i Njemačke sve više jača i zadaje glavobolje Amerikancima.

Francusko je obrazloženje da treba dati priliku miru, a pridružuje mu se Njemačka, što se očekivalo, i Belgija, što se manje očekivalo. Nedvosmisleni su to signali koji pokazuju kako bi prošlo glasovanje o novoj rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a, jer i Putin, obilazeći od jednoga do drugoga europskoga grada, šalje signale da je uz Francuze i Nijemce. Stidljivo, doduše, jer je Rusija svjesna kako previše ovisi o »drugoj strani« da bi u ovako osjetljivom trenutku mogla jače iskazati što misli. Tu je još i Kina, koja zasad uporno šuti.

Romano Prodi, prvi Europljanin među jednakima, podržava Njemačku i Francusku, a i Javier Solana u Japanu izjavljuje da je za mirno rješenje iračke krize.

Americi su ostala dva rješenja: ili će uz »najveću koaliciju na svijetu« nastaviti pritisak na Irak, koji će najvjerojatnije dovesti do vojne akcije krajem ovog mjeseca ili početkom sljedećega, ili će učiniti još jedan veliki napor diplomatskog uvjeravanja Francuske, Rusije i Kine da se usvoji nova UN-ova rezolucija. U tom slučaju ne bi bilo prepreka da NATO zaštiti Tursku, a u akciji bi na ovaj ili onaj način sudjelovale i druge europske države. Odgovor će se znati sljedeći ponedjeljak nakon sastanka EU-a.

Bush će se sigurno odlučiti za još jedan zalet diplomacije, bez obzira na ishod. Blix neće moći reći u sljedećem izvješću nešto spektakularno novo, i bit će to situacija u kojoj će se i europski skeptici morati odlučiti: uz najveću koaliciju ili protiv nje.

Nastavi li se ipak to američko-europsko nerazumijevanje, vješti će diplomati najvjerojatnije iščitati rezoluciju 1441 kao »završnu«, koja otvara vrata vojnoj akciji. Popuste li Francuzi i Nijemci, smekšat će se i Rusi, a Kina će i dalje drijemati. Tad je realno i usvajanje nove rezolucije, a Amerika će biti zadovoljna što je pokazala tko je gazda u (globalnoj) kući. U svakom slučaju, s rezolucijom ili bez nje, s francuskim i njemačkim protivljenjem ili bez njega, rata će biti.