Možda će SAD tražiti od Hrvatske da se izravno i konkretno uključi u rat u Iraku – rekao je u intervjuu jednom tjedniku američki ambasador u Zagrebu Lawrence Rossin, dodajući da takvih zahtjeva dosad još nije bilo. »Nacional« tvrdi da je Hrvatska spremna pružiti i konkretnu vojnu logističku potporu američkim snagama. Za potrebe rata protiv Iraka, Americi bi se ustupili aerodromi, poligoni i bolnice. Dakle, Hrvatska bi mogla biti uvučena u rat. Vlada je spremna na takvu mogućnost. Ministrica Antunović nije samo lupetala kada je nedavno zamuckivala o tome da »Hrvatska može pomoći logistički« ali da o tome nije ni moguće ni poželjno javno govoriti.

Biti otvoren prema ideji o involviranju Hrvatske u Bushovu invaziju u Perzijskom zaljevu nije isto što i poduprijeti politički pritisak na irački režim. Čak je i načelna podrška američkoj akciji jedno, a spremnost da se i Hrvatska u nju uključi – nešto posve drugo. Hrvatska vlada, prvo, nema mandat da zemlju uvlači u bilo kakav rat. Njeno držanje prema ratu protiv Iraka razlikuje se od većinskog stava javnosti. Dvije trećine Hrvatske protivi se napadu na Bagdad. O delikatnoj temi nije raspravljao ni hrvatski parlament. Vlada je stavila potpis na izjavu zemalja Vilnius skupine, kojom se podupire američka invazija, bez odobrenja, čak bez konzultiranja Sabora. Parlamenti drugih država Vilniusa nisu tako grubo zaobiđeni. Tako je bugarski parlament prošli tjedan donio svoju odluku o Iraku. Sjedinjenim Državama odobreno je pravo preleta bugarskog teritorija, na raspolaganje im se stavljaju i neke zrakoplovne baze.

Drugo, jednako su sporni razlozi koji se navode kao presudni za podršku hrvatske Vlade Bushovom ratnom pohodu. Uglavnom, tvrdi se da Hrvatska nije imala izbora, da bi uskratom potpore američkoj politici samu sebe gurnula u međunarodnu izolaciju, zatvorila – tko zna dokad – euroatlantska vrata. Dakle, barata se ne baš principijelnim razlozima – primjerice, rijetko je čuti da se mora skršiti Sadamova prijetnja svjetskom miru – uglavnom se kao motiv navodi korist koju bi Hrvatska mogla izvući za svoje interese. Tom dojmu pomogao je i ino-ministar Picula, koji je odmah nakon stavljanja potpisa na Vilnius-izjavu, zatražio američku pomoć za što brže priključenje Hrvatske NATO-u.

Ali to je račun bez krčmara. Ambasador Rossin, koji inače posljednjih dana po svim medijima rasipa hvalu na račun držanja hrvatske Vlade, tvrdi doduše da će hrvatska podrška američkoj intervenciji učvrstiti odnose SAD-a i Hrvatske. Ali to je po svoj prilici tek kurtoazna, neobavezna izjava, jer odmah potom slijedi napomena da »nema nikakve posebne nagrade zemljama koje pružaju političku potporu SAD-u«. Ali ako nema nagrade, to ne znači da nema kazne, za one druge, jer, kako je rekao, »države koje nas neće poduprijeti, neće imati naše poštovanje«. Amerika se u ovoj stvari zapravo ponaša po sasvim nedemokratskom modelu: tko nije s nama, taj je protiv nas.

Demonstracije protiv rata u Iraku održat će se u subotu i u Hrvatskoj, istodobno s mirovnim prosvjedima diljem planeta. Njihovi organizatori od hrvatske vlasti traže da povuče potpis s izjave zemalja Vilnius skupine. Račanova je vlada(?) o tom potpisu odlučivala samovlasno. Najbitnije, na američki je zahtjev odlučila poduprijeti – politički, možda i vojno – jednostranu agresiju na Irak, za koju predsjednik Bush nije dobio nikakav mandat Ujedinjenih naroda.