Vjesnik: 12. 02. 2003.

Od parafa do potpisa

ZORAN VODOPIJA

Neviđena se hajka podigla na hrvatskog predsjednika Mesića jer je ipak, premda to odmah nije priznao, stavio potpis na nekakav protokol o prodaji sisačke željezare. Sad Predsjednika vade njegovi savjetnici priopćenjem da je riječ o neobveznoj »bilješci« koja nema veze s prodajom Željezare Rusima. Možda nema. Razmotrimo, međutim, ulogu potpisa u državi Hrvatskoj.

U Hrvatskoj će se svatko bez krzmanja potpisati na bilo što.

Potpisujemo izjave o izgubljenim osobnim iskaznicama, potpisujemo se inkasatorima u ime nepostojećih kućnih savjeta, potpisujemo se kao očevici prometnih nesreća koje se nisu dogodile, potpisujemo se kao jamci i plaćamo tuđe dugove, potpisujemo peticije sa stavovima koji su možda čak i naši, potpisujemo račune... Kod računa uglavnom pazimo jer oni dolaze na naplatu.

Nismo još navikli kontrolirati svoj izražen poriv za potpisivanjem. Potpisat ćemo bilo što, a moglo bi nekome koristiti. Ili štetiti. Kad je riječ o običnim građanima, onda oni snose posljedice nerazumnog potpisivanja kad ih pozove sud, policija, porezni ured ili neki dužnik. Hrvatski je problem u tome što su političari još gori. Potpisuju sve. Kad pogriješe, tvrde da su bili nehajni. Kad pogode, bole nas uši od njihove samohvale.

Premijer Račan se svojedobno duboko zamislio i stavio, zajedno s Drnovšekom, paraf na granični sporazum kojim Sloveniji poklanjamo Savudrijsku valu. Grdne je muke imao dok nije svoj paraf sveo na razinu zaigranosti, prijateljstva s Drnovšekom i želje za brzom uspostavom dobrosusjedskih odnosa sa Slovenijom.

U aferi »Sunčani Hvar« SDP-ovci su se potpisali nevidljivom tintom pa je zbog toga žrtvovan cijeli Upravni odbor Fonda za privatizaciju. Prodaju sisačke željezare svojim su potpisima usmjerili predsjednik Mesić, ministar Vidović i župan Brodarac. Premijer Račan tvrdi da je Vidović potpisao više kao Siščanin nego kao ministar. I Brodarac je tu prodaju očito gurao više kao Siščanin nego kao župan i HDZ-ovac. Sad je jasno da je i Mesić potpisao više kao Siščanin nego kao predsjednik. Sve za dobrobit 1700 radnika Željezare.

U svijetu nitko ne drži do žiga, štambilja ili muhura. Ali se svakoga lovi za potpis. Za potpis se odgovara sve do suda i zatvora.

U Hrvatskoj, imena luda nalaze se svuda. Građani se javno iživljavaju na peticijama. Političari se svojim potpisima iživljavaju na građanima. Naime, ceh njihovih potpisa plaćaju porezni obveznici.