Slobodna Dalmacija: 17. 02. 2003.

Tomac nije mogao odšutjeti

Tomac se sjetio uzmaka tek kad su mu udarili na sestru, a to socijaldemokrat po uvjerenju ne čini

Piše: Siniša PAVIĆ

Profesor doktor Zdravko Tomac na korak je od istupanja iz SDP-a! Priznao je to prošloga tjedna emocionalno satrven, priznao pa natjerao svakog iole tankoćutnijeg prosječnog konzumenta kojekakvih dnevnih informacija iz svijeta domaće nam tzv. politike, da na pola informacije, ne čekajući kraj, testira sam sebe pa pogodi zašto bi to Tomac učinio?!

Elem, zašto bi rutiner kojem je crveni dres najmiliji na svijetu pod stare dane, pardon, pod dane kada svojim iskustvom može mladcima biti uzor, mijenjao klub koji unatoč lošim igrama još uvijek dobiva!? Bit će da je stvar ideološke prirode. Tomac bi, naime, mrvu u desno, zovu ga i ideologom SDP-ove desne frakcije, a njegovi ne daju nego u lijevo? Bit će da je to. Ili je nezadovoljan pozicijom u stranci kad toliki su se ispred njega bolje pozicionirali? Bit će da je to. Ili je nezadovoljan činjenicom da mu pulenu Bandiću čak i jedna Vlasta Pavić prkosi? Bit će da je to! Ili je možda odnos stranke prema BiH, ili je...?

Neš’ majci prosječni analitičaru zbivanja političkih! Nije ideologija, nisu ni reforme koje idu sporo, nisu izbori ni opako nagrizen ugled stranke kojoj je toliko dao: Tomac će istupiti iz stranke jer su mu stranački druzi takli u sestru Blaženku Gogić te je smijeniše s mjesta pomoćnice ministra hrvatskih branitelja!

Čisto ljudski, ima brate Tomac i pravo. Ko se ne bi na njegovu mjestu ofendio kad taj Račan, da ne spominjemo tog Pančića, nisu bili kapac prije smjene nazvati starog druga i barem ga pripremiti za strašan udarac, ako mu ne i pružiti šansu da spasi što se spasiti dade. Pravi bi drugovi to učinili makar da se o nepotizmu radilo, svjesni da se čovjek kada je na poziciji, posve ljudski najprije za svoje pobrine. Uostalom, nisu li oni bivši baš tako radili, dobro pazeći da im se uža i šira rodbina dobro zbrine? Jedina je nevolja što ama baš nikome ni za prošle vlasti nije, ko Tomcu, padalo na pamet teatralno iz stranke izlaziti kad im je kakav rod bio smijenjen. Šutnja je uostalom zlato, a nepotizam dobar razlog za šutnju.

Tomac, međutim, nije mogao odšutjeti. Smjena sestre zaboljela ga je gore nego da su smijenili njega, čovjeka za kojega će njegova sestra Blaženka rezolutno kazati: "Moj brat je zaista iskreni član SDP-a, socijaldemokrat po uvjerenju!" Hm, da je najavio izlazak iz SDP-a zbog bilo kojeg razloga vezanog uz stranku, potpisao bi čovjek Blaženkinu tvrdnju, i skinuo Tomcu kapu do poda, makar da se s njim ne slaže.

No, Tomac se sjetio uzmaka tek kad su mu udarili na sestru, a to socijaldemokrat po uvjerenju ne čini. Partija bi mu, naime, trebala biti od svega preča, makar se u neke druge "sestre" nekih drugih esdepeovaca ne diralo, a sve da su stoput grješnije od Blaženke! Jer, partija je jedna i jedina, i sestra i mati, bar su nas tako do jučer Tomac i njegovi kolege učili!