Iako je u ponedjeljak navečer izgledalo da je ujedinjena Europa zakrpala pukotinu kroz koju je jedinstvo curilo na sve strane, novi šok! Jacques Chirac, istodobno kad je postignut NATO-kompromis i uvijena diplomatska formulacija da se inspekcije u Iraku ne mogu nastaviti unedogled, ali da je sila posljednja opcija, svojim (ne)diplomatskim izjavama zapalio je novi sukob.

»Zemlje istočne Europe propustile su veliku prigodu da šute«, kazao je Chirac, uz opasku da se »te zemlje nisu baš pristojno ponijele«.

Prekooceanski let Kofija Annana koji je hitno doputovao u Bruxelles da »gasi europsku vatru« koju teško može kontrolirati i »kod kuće«, u UN-u, na trenutak je izgledao više nego koristan. Brzo i efikasno europski su lideri dogovorili ono što je danima prije bilo sporno. Schröder je dao naslutiti da su svi činili kompromise, a Solana je trijumfalno izjavio kako je nova Europa pokazala da se zna dogovoriti kad je to potrebno.

I svi bi iz Bruxellesa otišli zadovoljni da nije bilo Chiraca. Podijelio je packe novopridošlima, ustvrdivši da oni iz obitelji imaju ipak više prava od onih koji će joj se tek pridružiti. Posebno se to odnosilo na Rumunjsku i Bugarsku, koje (ne zaboravimo uz Hrvatsku) čekaju tek proceduru za priključenje, a izjave Vilniuske skupine i pismo osmorice francuski je predsjednik nazvao opasnim i infantilnim.

Chris Patten je Chiracove riječi pokušao izgladiti »slikovitom upotrebom francuskog jezika«, a prava odluka u pravo vrijeme, kako Romano Prodi tumači europski kompromis u vezi s iračkom krizom, već bi sljedećih dana mogla ponovo upasti u slijepu ulicu.