Slobodna Dalmacija: 19. 02. 2003.

Lovina postaje lovac

Došlo je vrijeme da i jedan Ivić Pašalić pokreće postupak opoziva predsjednika države

Piše: Tomislav KLAUŠKI

Iako to ne želi priznati, Stjepan Mesić sigurno bi kao najveći neuspjeh svoga predsjedničkog mandata mogao izdvojiti bolnu činjenicu da Ivića Pašalića, unatoč brojnim pokušajima, ipak nije uspio strpati iza rešetaka. Štoviše, Pašalića je vladajuća koalicija najprije izabrala za potpredsjednika Sabora, da bi zatim notorni Doktor spretno migoljio kriminalnim obradama njegovih (ne)djela iz Tuđmanove ere. Zahvaljujući tome, danas se nekadašnja lovina okrenula protiv svog lovca.

Ivić Pašalić, čovjek čije se ime spominjalo u apsolutno svim aferama od Dubrovnika do Osijeka, pokrenuo je postupak opoziva predsjednika Mesića zbog kršenja Ustava. Konkretnije, zbog stavljanja potpisa na onaj čuveni Protokol (ili bilješku, ovisno o izvoru) o prodaji sisačke Željezare ruskom Mečelju. Iako se Ivo Sanader ogradio od toga Pašalićeva prijedloga, dokazujući se time kao njegov drugi najpostojaniji protivnik, činjenica da su se s Pašalićem neizravno složili i brojni komentatori inače skloni Mesiću, najbolniji je udar za Predsjednika, ali i najporaznija činjenica za trećesiječanjsku Hrvatsku.

Došlo je vrijeme da čak i jedan Ivić Pašalić uzdignute glave pokreće postupak opoziva predsjednika države, i to - koje li drskosti! - zbog upletanja u prodaju propalog hrvatskog poduzeća ruskom ponuđaču. I još gore, predlaže osnivanje Istražnog povjerenstva Sabora, na čijem čelu će se nalaziti upravo on, Doktor, glavom i naočalama. Sastavljena je i lista Mesićevih grijeha. Od neukusnih viceva o Franji Tuđmanu i isprike srpskom agresoru, preko izjednačavanja žrtve i agresora, umirovljenja generala i poticanja protuhercegovačke histerije, pa sve do nazivanja "Slobodne Dalmacije" fašistoidnim novinama nakon što su objavile transkript njegova tajnog iskaza Haaškom sudu na suđenju Tihomiru Blaškiću.

Na žalost, Pašalić je zaboravio u privitku materijala za osnivanje istražnog povjerenstva navesti i osobne predispozicije za čelno mjesto toga visokog tijela. Na prvome mjestu nalazilo bi se iskustvo u zakulisnim prodajama hrvatskih poduzeća, što bi dokazao prodajom "Večernjeg lista". Zatim, mogao bi se pohvaliti spoznajama o isprepletenosti politike, financijskog i medijskog tržišta, što bi opet mogao potkrijepiti primjerima Dubrovačke banke, afere "Grupo" i privatizacije "Slobodne Dalmacije". Kao karakterne svjedoke, Pašalić bi mogao predložiti Petog ortaka i Hrvoja Franjića. Sve to mogao bi upotpuniti kopijama transkripata iz Ureda predsjednika i sa sjednica VONS-a.

Netko je jednom napisao da je upravo Ivica Račan, a ne Franjo Tuđman, stvorio Ivića Pašalića. I doista, kompromisna, nesposobna i kolebljiva politika koalicijske vlasti omogućila je političko preživljavanje Ivića Pašalića. I što vrijeme više prolazi, a aktualna vlast, uključujući i predsjednika države, svakodnevno nadopunjuje kolekciju skandala, tako i Pašalić dobiva sve veće pravo držati prodike, mahati papirima, osnivati saborska istražna povjerenstva i tražiti opoziv predsjednika države.