Novi list: 20. 02. 2003.

RAZGOVOR: DR. JANEZ POTOČNIK, SLOVENSKI MINISTAR ZA EUROPSKE POSLOVE, O MOGUĆNOSTIMA HRVATSKE

Na putu u EU Hrvatska mora dostići Rumunjsku i Bugarsku

Nije toliko bitno koliko imate zaključenih poglavlja u pregovorima nego kako vam kod kuće funkcionira država, kako vam je usklađen pravni red i kako su pripremljene institucije sustava

Razgovarao: Ivan BOTTERI

Dr. Janez Potočnik, docent na Pravnom fakulteta u Ljubljani, voditelj je Uže pregovaračke skupine za pristupanje Republike Slovenije Europskoj uniji. Pitali smo ga kako ocjenjuje slovenski put u Europsku uniju?

– Put koji je iza nas bio je vrlo zahtjevan. Trebalo je puno strpljenja i ustrajnosti. Osnovna načela koja smo u početku odredili bila su jasna. Jedno od bitnih bila je transparentnost. Ničega nema što javnost ne bi mogla ili smjela znati. Iz međunarodnih analiza koje je učinio Eurobarometar slijedi da Slovenija među kandidatima daleko prednjači u pogledu obaviještenosti ljudi o procesu priključivanja i o samim pregovorima. Ta transparentnost se svakako isplatila. Treba biti prilično jasan o tome što zapravo znači ulazak u Europsku uniju. To znači pokatkad i domaće, unutarnje konflikte na nekoj koti koja je inače prilično jasno određena. Recimo, mi smo prije devet godina usvojili strategiju gospodarskog razvoja koja je bila nekakav konsenzus među približno 60 domaćih stručnjaka u sučeljavanju sa stranim stručnjacima, što je postalo neki okvir razvitka države. Ta knjiga je u velikoj mjeri u skladu s državnim programom za prilagođavanje europskom pravnom poretku, kasnije usvojenom. Dakle, proces uključivanja u EU je pospješio zaključnu fazu tranzicije, možda upravo na područjima gdje kod kuće nije bilo lako učiniti neke korake, bilo zbog različitih političkih, bilo zarad gospodarskih ili čak monopolističkih interesa. Svakako, na taj smo način išli u pravom smjeru, koji smo sami zacrtali kod kuće.

Obje zemlje pripadaju Europi

Što vam je u tom procesu pregovora bilo najteže?

– Pregovori su zapravo bili podijeljeni u dva dijela. U prvom (1998. – 2001.) najviše se radilo na prilagođavanju domaćega pravnoga reda europskome. Pokatkad se govorilo da činimo krivo jer usvajamo sve što Europa od nas zahtijeva. Dakako da smo usvojili ono što Europa zahtijeva jer je europski pravni red taj kojemu se mi prilagođavamo, jer u njega ulazimo. Međutim, u drugom dijelu (2001. – 2002.) pregovori su bili uvjetovani financijskim transferima i učincima, prije svega to su financijski okviri u poljoprivredi, pa pitanja u regionalnoj politici. Taj dio je bio svakako najteži.

Pri tom ste, izgleda, morali zadovoljiti i zahtjeve euroskeptika, koji su očito bili najzastupljeniji u poljoprivredi?

– U pogledu euroskeptika nema recepta. Temeljno pitanje jest – kako u biti najlakše uvjeriti ljude? Slovenija, isto tako kao i Hrvatska, jest danas dio Europe, gledano i geografski, i povijesno, i kulturno, i ekonomski, i socijalno. Zato se Europa povezuje u okviru EU. Ta institucionalna povezanost ima neke zadaće i neke temeljne ciljeve koji su vrlo značajni: stabilnost, mir, blagostanje, jačanje kulturne i identitetne pripadnosti na tome prostoru. A tome prostoru i Slovenija i Hrvatska nedvojbeno pripadaju.

Prostor stabilnosti, mira i blagostanja

Što bi bila najveća blagodat za Sloveniju kod ulaska u Europsku uniju?

– Mislim da bi to mogli sažeti u tri elementa. Jedan je, prije svega, ulazak u prostor gdje nema granica, gdje puše neki novi, svjež vjetar, a kada u njega uđete i postanete njegov dio zaključujete da u biti »govorite isti jezik kao taj prostor«. Vaša samosvijest tada zasigurno jača i mislim da je već samo stupanje u taj prostor nešto što je jako dobro. Ulazite u prostor veće stabilnosti, većega reda, što je prije svega za ekonomske subjekte izvanredno značajno jer njihovi učinci puno manje zavise od slučajnih događaja, a puno više od ustaljenoga pravnoga reda. Tako da je u konačnici naš učinak u većoj ovisnosti o kvaliteti naših ideja i našega rada, a to je najviše što možete dati vašim tvrtkama. I, konačno, ulazite u neki prostor stabilnosti, mira, blagostanja, koji se na neki način pokušava održavati unutarnjim institucionalnim mehanizmima. Ukratko, kada dolazi do konflikata, a vidite da dolazi, za to postoje unutarnje institucije, koje reagiraju i pokušavaju te konflikte uklanjati. To nije prepušteno nekoj stihiji, nego nekom uređenom djelovanju, i to je vrlo značajno. To su, po mojem mišljenju, tri bitne komponente zbog čega je značajno postati član Europske unije.

Bugarska daleko odmakla

Kako ocjenjujete mogućnosti Hrvatske u pristupanju Europskoj uniji i kada bi se to moglo dogoditi?

– Prilagođavanje domaćeg sustava europskom nije lak zadatak i Hrvatska bi morala učiniti sve da u tom procesu pokuša dostići neke države kandidate, npr. Rumunjsku i Bugarsku.

Koliko vam se ipak čini realna 2007. za ulazak Hrvatske u EU zajedno s Rumunjskom i Bugarskom?

– Bugarska u ovom trenutku ima zaključena 23 područja (poglavlja) u pregovorima s EU, što znači da je odmakla vrlo daleko. Međutim, bitno je koliko je država unutar spremna. Nije toliko bitno koliko imate zaključenih poglavlja u pregovorima nego kako vam kod kuće funkcionira država, prema objektivnim kriterijima, kao što je demokracija, ekonomija, koja je povezana s tzv. Kopenhagenskim kriterijima, kakvo vam je usklađivanje pravnoga reda i kako su pripremljene institucije sustava. Ako to imate na svome mjestu, ako ste unutar spremni, o tome će najviše zavisiti koliko ćete brzo i na koji način zaključiti pregovore s EU.

Vrlo zahtjevan zadatak

Kako bi onda glasila vaša ocjena o mogućnosti Hrvatske da ipak stigne Rumunjsku i Bugarsku na putu u EU?

– Moguće je dostići, ali to je, dakako, vrlo zahtjevan i ambiciozan zadatak.