Eto smo se i u to osvjedočili – da hrvatsko pravosuđe nije samo nacionalno pristrano, nego i profesionalno nesposobno do točke u kojoj nerad prerasta u izrugivanje. Kako, naime, drukčije objasniti objašnjenje vukovarskoga Županijskog državnog odvjetnika Božidara Piljića da je optužnica protiv srpskih generala za razaranje Vukovara – dovršena tek ovih dana – podnesena »nakon višegodišnjeg prikupljanja podataka i iscrpne istrage«!?

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, naime, objavilo je u ponedjeljak da je desetoricu oficira JNA optužilo za ratni zločin u Vukovaru. Među njima čak četvoricu haških optuženika: Mrkšića, Radića, Šljivančanina i Šešelja; Dokmanovića nije, jer se prije pet godina ubio u pritvoru Haškog suda; nije ni Ražnatovića, jer su ga nešto kasnije likvidirali u Beogradu. Tu su, međutim, Blagoje Adžić, Života Panić, Veljko Kadijević... Sve se zna o rabotama svih tih ljudi. Ali ne uzrujava se vukovarsko tužiteljstvo. Podnosi optužnicu – 11 godina prekasno! Pa još kaže da je istraga trajala više godina, da je »bila iscrpna«. Pa potom dosiže bravurozne vrhunce autocinizma, nudeći svoje mukotrpno prikupljane podatke – Haškome sudu! Da nije tragično, bilo bi smiješno. Jer Haški sud odavna već sudi optuženicima za srpske zločine u Vukovaru. Prvi postupak – onaj protiv Dokmanovića – pokrenut je 1997., uhićenjem optuženika. Mrkšić je u Haagu, Milošević također; Radić i Šljivančanin još se kriju, ali izgledi su im sve slabiji.

Što je za svo to vrijeme činilo hrvatsko tužiteljstvo? Ni Martića za Knin nisu optužili; tek evo sad, prije koji tjedan. Koja ih je to nevoljkost sprečavala da kazne sve ono zlo iz 1991.? S takvim pravosuđem, žrtve će zdvajati, krivci plandovati – a o hrvatskoj kandidaturi za EU i da ne govorimo.