Vjesnik: 27. 02. 2003.

Nepotrebna lekcija haaškom suđenju Slobodanu Miloševiću

Je li haaško tužiteljstvo na suđenju Slobodanu Miloševiću u delikatnoj ili nekoj drugoj poziciji, najmanje je stvar Hrvoja Šarinića, koji tri dana obavijesnim razgovorima informira haaške istražitelje u Zagrebu, uporno tvrdeći ovdašnjoj javnosti da on nije osumnjičenik, da čak nije ni svjedok... / Sam Šarinić kaže da istražitelji pred njim listaju stotine stranica materijala i povremeno zastaju kako bi mu uputili pitanje. Kojeg se to predmeta taj debeli materijal tiče da se o njemu moralo razgovarati tri dana po pet sati dnevno?

ZAGREB, 26. veljače - Kroničari zagrebačkih susreta haaških istražitelja sa svjedocima s hrvatske strane »osuđeni« su da sadržaj postupaka razaznaju isključivo iz šturih izjava danih im pred željeznim vratima ureda Suda u Selskoj ulici. Iznimka su izjave koje je nakon saslušanja davao umirovljeni admiral Davor Domazet. One su dane u obližnjem kafiću.

U potonjem slučaju, novinari su od »obavijesnog sugovornika« Hrvoja Šarinića mogli čuti i »ocjenu« suđenja Slobodanu Miloševiću.

»Tužiteljstvo je, izgleda, tanko. Svjedoci im više zastupaju optuženika, nego što ga terete. Zato će morati pozvati i lordove Owena i Carringtona, pa i Albraightovu kako bi pojačali tužiteljsku stranu«, rekao je u utorak Šarinić. Da se radi o pravniku, bio bi to grubi prekršaj ocjenjivanja procesa u toku. To se jednostavno ne radi. Nepravnički položaj ipak mu, iz osobnog opreza, ne omogućava da se uz obavijesno sudjelovanje u postupku pojavljuje i kao kritičar postupka koji se vodi protiv druge osobe, pa makar to bio i Milošević.

Zar je Šarinić za dva dana saslušanja zaboravio da je osobno najavio da će odgovarati istražiteljima o okolnostima iz 1991. godine, odnosno o sadržaju svoje knjige o Tuđman-Miloševićevim sastancima? A baš je tog utorka, opet po vlastitoj izjavi, odgovarao na pitanja u vezi s Bljeskom i Olujom, s najavom da će o događajima nakon Oluje zaključiti svoj obavijesni susret s istražiteljima. Najava i sadržaj ispitivanja, očito, međusobno nemaju nikakve veze.

Drugo, Šarinić je uporno za svojih javnih nastupa ponavljao da je njegov status pred istražiteljima »obavijesni«. Ali, prethodni suradnici haaških istražitelja, kao svjedoci, na primjer, nisu razgovarali s ljudima iz Haaga tri dana kao on. Kakve to obavijesti skupljaju istražitelji o predmetu Milošević, bez obzira što su dvojica zadnjih svjedoka optužbe izvrnuli svoju ulogu. Povijesno gledano, Šarinićeva uloga, kad bi i bila točna njegova procjena da valja ublažiti posljedice svjedoka-prevratnika, nije takva da bi se to moglo shvatiti kao ozbiljno.

To, što je na razgovore dolazio bez odvjetničke pratnje, također ne znači ništa. Svaka sudski podvrgnuta stranka sama odabire način na koji će pred sudom nastupiti. Ali, isto tako, neće, poput Šarinića, uporno ponavljati da nije »pozvan kao osumnjičenik«, čak i kad ga se za taj status ne pita.

Zapravo, o značenju Šarinićavih trodnevnih susreta s istražiteljima se ništa ne zna. Zašto on, zašto baš sada, u kojoj ulozi i s kojim konačnim ciljem? A da se o ulozi pred istražiteljima i ne govori. Ako je točna njegova opaska da je on samo medij »obavijesnih razgovora«, onda je taj status samo još jedan »hrvatski« presedan u suradnji s Haaškim sudom. Budući da je tih presedana, posebno u slučaju Bobetko, a i inače, u tzv. hrvatskim predmetima, bilo i previše, zvuči nevjerojatnim da se ta presedanska praksa nastavlja. U strahu da Hrvatskoj presedani ne - prisjednu.

Službeni se Zagreb, zasad, suzdržava od bilo kakvih komentara svjedočenja bivšeg premijera i bivšeg šefa kabineta pokojnog predsjednika Republike. Ni Vjesnikovi izvori u Haagu ne žele na bilo koji način procijeniti postupak »obevijesnika« Šarinića u odnosu na Miloševićevo suđenje. Razlog tih uzdržanosti se zna. I haaška i hrvatska strana znaju da krug osoba za koje je u bilo kojem smislu zainteresirano tužiteljstvo Suda, sa Šarinićem ne završava. Ali, upozorenje je tu. Nakon što je zbog starosti i bolesti izmakao umirovljeni general Janko Bobetko, Šarinić je prva politička osoba u izravnom kontaktu sa službenicima Haaga. Kontekst u kojem je to obavljeno sa Stjepanom Mesićem je drukčiji i za eventualno zaključivanje je pogrešno izjednačavati ih. Čak ni u smislu političke dužnosti, koju su obojica obavljali u za Haag »zanimljivo vrijeme«. Jer, Mesić je bio akter, a što se Tuđmana i Miloševića tiče, Šarinić je tek svjedok.

No, u prosijavanju tih okolnosti, »sitnica« ostaje - portfelj ministra-predsjednika, koji je Šarinić obavljao. Istina, samo osam mjeseci, ali ipak obavljao i koji bi, nakon svega, mogao uskrsnuti kao ključni razlog zbog kojeg je tako davno najavljeno, a tek ovih dana realizirano - Šarinićevo saslušanje. Sam Šarinić kaže da istražitelji pred njim listaju stotine stranica materijala i povremeno zastaju kako bi mu uputili pitanje. Kojeg se to predmeta taj debeli materijal tiče da se o njemu moralo razgovarati tri dana po pet sati saslušanja dnevno?

Vlado Rajić