Proglas Trećeg općeg sabora Hrvatske stranke prava 1861.

ZA HRVATSKU – DRŽAVU STVARNE A NE DEKORATIVNE EMOKRACIJE!

Sabornici Trećeg općeg sabora Hrvatske stranke prava 1861. donijeli su slijedeće političke odluke i stavove:

  1. Hrvatska stranka prava 1861. osuđuje Vladu Republike Hrvatske koja je od 3. siječnja 2000. godine nastavila političko nasilje HDZ-a nad članovima i predsjednikom HSP-a, izvršeno 1993. godine protupravnom preregistracijom osobe ovlaštene za predstavljanje i zastupanje Hrvatske stranke prava.
  2. HSP 1861. osuđuje vladajuću Račanovu koaliciju što nije stvorila pravnu državu nego je Republiku Hrvatsku ostavila u močvari Tuđmanove autokratske države u kojoj je politička podobnost važnija od demokracije, višestranačja, prava, pluralizma, tolerancije, stručnosti i hrvatskog patriotizama.

  3. HSP 1861. zahtijeva od Hrvatskog sabora deblokadu neovisnosti sudstva, državnog odvjetništva, suradnju s Haaškim sudom, gonjenje organiziranog kriminala, zaštitu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, i stvaranje pretpostavke za diplomatsko pomicanje Schengenske granice sa Sutle na Drinu.
  4. HSP 1861. drži da za ulazak Republike Hrvatske u Europsku Uniju uvijek ima vremena, da RH treba prije svega za sebe prihvatiti europske standarde u politici i ekonomiji, da eventualno članstvo R.H. u EU mora biti potvrđeno (ratificirano) od hrvatskih državljana na referendumu, da R.H. mora u slučaju punopravnog članstva u EU imati zagarantirani vlastiti glas i pravo veta na sve odluke članica Europske Unije, da R.H. ne smije pristati na jedinstveni ustav EU ili na federalizaciju dosadašnje konfederacije EU, te da R.H. u slučaju punopravnog članstva u EU mora od EU imati zajamčeno (međunarodno) pravo na samoodređenje odnosno mogućnost istupanja iz članstva.
  5. Balkan – NE – Europa – DA, ali hrvatska suverenost i sloboda prije svega !!!

    HSP 1861. drži da je neutralnost Republike Hrvatske optimalno rješenje za hrvatsku nacionalnu sigurnost, uz održanje spremne Hrvatske vojske (profesionalne i ročne), domaće vojne industrije i ustanovljenje dragovoljačke narodne obrane po uzoru na HOS.

  6. HSP 1861. drži da Hrvatski sabor mora hrvatskom radništvu donijeti Zakon o radu u skladu s ustavnom odredbom o Hrvatskoj kao socijalnoj državi, da Zakon o radu mora biti «ratificiran» od hrvatskih Sindikata, i da rad nedjeljom u pravilu bude zabranjen, te da u Hrvatskoj mora biti zakonima zajamčena socijalna zaštita nezaposlenih, invalida rada, rodilja i obitelji, da se potiče zapošljavanje mladih školovanih osoba, i da hrvatska država bude poticatelj zapošljavanja polumilijunske «vojske» nezaposlenih žena i muškaraca.
  7. HSP 1861. nije za dosadašnju rasprodaju hrvatskih prirodnih bogatstava i industrijskih i strateških kapaciteta, te je za poništenje dosadašnje privatizacije, i provedbu pravedne privatizacije.
  8. HSP 1861. osuđuje tendenciju dviju frakcija Saveza komunista Hrvatske – HDZ i SDP da izbornim zakonom eliminiraju višestranački pluralizam i uvedu dvostranačje odnosno već viđeni jednopartijski sistem u kojemu bi se reformirani komunisti sustavom rotacije od izbora do izbora samo izmjenjivali na vlasti.
  9. HSP 1861. predlaže i zahtijeva od Hrvatskog sabora da izborna pravila budu unijeta u Ustav kako se s njima ne bi moglo beskrupulozno manipulirati. Brat-blizanac ustavnog izbornog zakona mora biti sveopća višestranačka kontrola brojenja izbornih glasova – do sada još neprimjenjena!

  10. HSP 1861. konstatira da je koalicija na vlasti (SDP, HNS, LS, HSS) u potpunosti iznevjerila predizborna obećanja te da od nesposobne partitokratske koalicije ne treba ništa očekivati. Korupcija, sukob interesa, nesposobnost i nestručnost glavna su obilježja partitokratskog oktopusa Račanove koalicije, a najveća odgovornost leži na čelnicima i predsjednicima tih partija od kojih su skoro svi reformirani komunisti.
  11. HSP 1861. drži da reformirani komunisti u HDZ-u i SDP-u spriječavanjem lustracije ruše antifašizam Republike Hrvatske, a neprocesuiranjem ratnih zločinaca iz jugo-komunističkih redova Hrvatsku definitivno svrstavaju izvan demokratskih antifašističkih saveznika na Zapadu.
  12. Prvi predsjednik Republike bio je tajni i javni Miloševićev saveznik, a drugi predsjednik Republike sveo se je svojevoljno na marginalnu političku figuru bez stvarnog utjecaja i ovlasti.
  13. HSP 1861. drži da Zapad mora razvlastiti sadašnju nesposobnu garnituru na vlasti isto kao što ju je na vlast i postavio a potom konačno hrvatskom elektoratu prepustiti da sam izabere predstavnike hrvatskog naroda.

  14. HSP 1861. traži hitnu medijsku deblokadu svoga predsjednika, pravo ravnopravnog, normalnog i kontinuiranog pristupa do hrvatskoj javnosti putem elektroničkih i tiskovnih medija u Hrvatskoj, pravno umjesto političkog tretiranja predmeta «HSP» u Ministarstvu pravosuđa i sudsko kažnjavanje svih koji su sudjelovali u Tuđmanovom i Račanovom ugnjetavanju i političkoj dikriminaciji pravaša i demokrata iz Hrvatske stranke prava 1861.
  15. Pravaši su na Trećem općem saboru HSP 1861. donijeli nova temeljna načela Hrvatske stranke prava 1861. za Hrvatsku u 21. stoljeću, te se spominju s najvećim poštovanjem skorašnje 110. obljetnice jedinog Oca domovine i utemeljitelja Stranke prava, dra. Ante Starčevića, 2006. godine.

Predsjedavajući Trećeg sabora Hrvatske stranke prava 1861.

Dobroslav Paraga,

Zagreb, 1. ožujak 2003.