Vjesnik: 07. 03. 2003.

Američka javnost sve više podijeljena zbog rata

Ankete pokazuju da 78 posto republikanaca podržava slanje američkih vojnika u Zaljev, a samo 41 posto demokrata / Poznati glumac Dustin Hoffman izjavio kako predsjednik Bush manipulira s osjećajima nacije nakon 11. rujna / Većina analitičara procjenjuje da će naboj Amerikanaca za rat ipak porasti kad počne akcija, kao što se dogodilo i 1991. nakon početka Pustinjske oluje

NEW YORK, 6. ožujka (Od Vjesnikova posebnog izvjestitelja) - Nikada, od Vijetnama do danas, Amerikanci nisu bili tako strastveno zainteresirani za rat i nikada nakon Pearl Harbora nisu bili tako duboko podijeljeni. Odluka hoće li se krenuti u novi, veliki rat duboko je podijelila Ameriku, doslovce svakim danom sve više. Podijeljena je bijela i crna Amerika, podjele se osjećaju među mladima i starima, ženama i muškarcima, među visoko obrazovanima i ljudima bez škole.

U srijedu su tisuće srednjoškolaca i studenata hodale po učionicama širom Amerike i protestirale riječima »hoćemo knjige, a ne bombe«. Prema rezultatima Gallupove ankete potkraj veljače, 38 posto Amerikanaca bespogovorno podupire vojnu akciju, no taj postotak iz dana u dan pada. Svaki peti Amerikanac potpuno odbacuje vojnu intervenciju, a 40 posto poduprlo bi vojnu akciju ako za nju odluku donesu Ujedinjeni narodi.

Većina Amerikanaca stalno prati rasprave o Iraku na televizijskim ekranima i kroz ostale medije, a to je tema koja više zaokuplja Amerikance nego, primjerice, nesreća space shuttlea ili udari na burzama.

Ankete pokazuju da 78 posto republikanaca podržava slanje američkih vojnika u Zaljev, a samo 41 posto demokrata. Konzervativci su za rat, liberali protiv. Intervenciju u Iraku najviše podržavaju Amerikanci stari između 30 i 40 godina, a mlađi i stariji su protiv. Najogorčeniji su protivnici rata stariji od 60 godina, a najniži postotak onih koji su za rat su žene starije od 70 godina. Inače, američke su žene više protiv rata od muškaraca.

Najveći su protivnici rata srčani liberali, zatim crnkinje, pa žene s visokim obrazovanjem te one koje su u Demokratskoj stranci i crni muškarci. Najveći su zagovornici rata muškarci koji iz Republikanske stranke, a među njima čak 82 posto podržava Busha i njegovu politiku prema Iraku. Slijede žene iz Republikanske stranke te vojni veterani.

Proturatnim protestima, koji su još stidljivo organizirani, pridružuju se i poznati sportaši, glumci, umjetnici, a u nekim američkim gradovima svaki se dan ljudi okupljaju kako bi izrazili svoje protivljenje ratu. I američki mediji sve otvorenije pišu o antiratnim prosvjedima, a uvodničari postavljaju pitanje: je li rat Americi u ovome trenutku potreban?

Dustin Hoffman, poznati glumac, izjavio je kako predsjednik Bush manipulira osjećajima nacije nakon 11. rujna, a na demonstracijama u San Franciscu nosio je transparent na kome je pisalo »Svijetu, pozdravljamo te, i mi ga (Busha) mrzimo također«. Iz Bijele kuće nije bilo reakcije, ali je navodno predsjednik bio ljut na takav način prosvjeda u kome sudjeluju i slavni ljudi.

Podjele su sve očitije i sučeljavanja sve češća. Bushovi pobornici. koji se također javno okupljaju, nose parole da je »bolje biti udovica heroja, nego žena kukavice«, a protivnici nose parole na kojima piše »Zbog čega toliko života za galon nafte«.

I muslimani u Americi posljednjih su dana sve glasniji u izražavanju proturatnog raspoloženja, nakon razdoblja u kojemu su najčešće šutjeli. Američke reakcije ukazuju kako postoji strah da se »rat vrati kući«, što bi značilo da će nakon intervencije u Iraku slijediti osveta muslimana u Americi. U svakom slučaju, opća je ocjena da će početkom napada na Irak slijediti novi teroristički napadi na američke ciljeve u svijetu.

Većina analitičara procjenjuje da će naboj Amerikanaca za rat ipak porasti nakon što počne akcija, kao što se dogodilo i 1991. kad je, nakon početka Pustinjske oluje, podrška za intervenciju povećana od 63 na čak 80 posto. I to se dogodilo nakon prvih nekoliko dana bombardiranja. Svoju ulogu u svemu odigrat će i mediji koji će tek uoči same intervencije snažnije stvarati raspoloženje za rat. Izdvojena su i velika sredstva da se preko tv-mreža naciju mobilizira u pravome trenutku.

Mnogo je neizvjesnije pitanje: kako će se Amerikanci odnositi prema problemima koji će slijediti nakon vjerojatnoga pada iračkog režima Saddama Husseina? Bude li i među savezničkim vojnicima žrtava, a sigurno je da će ih biti, procjene su analitičara da će javnost postavljati pitanja: je li bilo nužno slati mlade Amerikance u rat?

Ovih su dana američki mediji prepuni snimaka na kojima se vide detalji rastanka s vojnicima koji odlaze u Zaljev. To su slike pune emocionalnog naboja: mlade žene i muškarci, okruženi djecom, svuda okolo američke zastave i naslovi koji bodre vojnike. Objavljuju se i mnoge sentimentalne priče o »mladim herojima koji brane svijet od terorizma«. Mediji su posebno zabilježili sve češće primjere kako su vojnici prije odlaska u Zaljev dali zamrznuti spermu, kako bi njihove supruge mogle imati djecu, ako se njima nešto dogodi.

Odbijanje najvažnijih europskih država da se pridruže Americi sve više stvara raspoloženje kako je riječ o »američkom ratu«, a sve manje o ratu međunarodne zajednice protiv globalnog terorizma. Amerikanci žele rat, ali potpitanja je, ipak, sve više.

Jurica Körbler