Vjesnik: 14. 03. 2003.

Mafija kao hobotnica

JURICA KÖRBLER

Tko vlada Srbijom – političari ili mafija? Ili, drastičnije, vladaju li Srbijom zajednički, ruku pod ruku, politički i kriminalni milje.

Srbijanski Kennedy završio je kao JFK! Žrtva urote, čiji korijeni duboko ulaze u samu srž srbijanskog društva na početku novog stoljeća.

Opojni miris novca širio se Balkanom od vremena rata koji je protutnjao regijom pod dirigentskom palicom srpskog nacionalizma. Prljave poslove preuzimali su mafijaši, a za uzvrat su tražili protuusluge od političara. Rukopis koji je na ovim prostorima znan još od vremena famozne Udbe, koja je ubacivala kriminalce u redove »nepoželjnih« i time im osiguravala amnestiju za druge njihove prljave poslove.

Umreženost političara i mafijaša, u trusno vrijeme rata i tranzicije, dosegla je alarmantne razmjere. Kontrolirani su putevi droge, nafte, cigareta i svega što je donosilo novac. Političari, koji su i sami uzimali svoj dio kolača, smatrali su da će mafijaši odraditi svoje, a kada dođe vrijeme bit će svladani.

U Srbiji se dogodilo suprotno. Oni danas predstavljaju snagu i moć. Kako su jučer »u interesu države« likvidirali Ivana Stambolića ili Slavka Ćuruviju, danas su – u svom interesu ili interesu nekih drugih snaga – ubili premijera u dvorištu vlade na čijem je čelu bio. Nismo ni mi u Hrvatskoj bili pošteđeni toga samrtnog plesa politike i kriminala. Pucalo se usred Zagreba, a predsjednik Mesić je nedavno ispričao kako se proveo kada je od svog prethodnika tražio da se sudi ubojicama obitelji Zec: »Pusti, možda će nam ti dečki još trebati«.

Ako su Slovenci donekle u svojoj profinjenoj tranziciji izbjegli zamku isprepletanja politike i kriminala, u ostatku bivše Jugoslavije to se nije dogodilo. Hrvatska još osjeća recidive tog nenormalnog stanja, ali, srećom, ono najgore je iza nas. Ali što južnije, to tužnije.

Nije (interesno dirigirani) kriminal, dakako, samo karakteristika (zapadnog) Balkana. Nikad se nije otkrilo ni tko je bio u pozadini ubojstva Olofa Palmea, švedskog premijera. Nikad nije izrečena ni puna istina o ubojstvu karizmatskog Johna F. Kennedyja.

Urota na srbijanski način možda isto neće biti nikad do kraja javnosti objašnjena i predstavljena. Previše je »državnog interesa« u igri, previše je kompromitiranih velikih igrača. Ostaje gorak okus da nitko nije siguran, da mafijaška mreža isprepleće svoje krakove kao hobotnica.

Hoće li biti kirurški, drastično odsječena, pitanje je svih pitanja kada se gleda budućnost Srbije, ali ne samo nje.