Slobodna Dalmacija: 15. 03. 2003.

STATE DEPARTMENT NAJAVLJUJE KAKO MOŽDA NEĆE INZISTIRATI NA PODNOŠENJU NOVE REZOLUCIJE O IRAKU

Bush je već na obaraču

WASHINGTON — Našavši se u poziciji očitog političkog uzmaka, Washington je najavio kako će - u najmanju ruku - odgoditi inzistiranje na izjašnjavanju članova Vijeća sigurnosti UN-a o američkoj "ratnoj" rezoluciji u vezi Iraka. Kako su, usput, potvrdili izvori bliski State Departmentu, američki je predsjednik George W. Bush "jako blizu" odluci da potpuno odustane od podnošenja bilo kakvog prijedloga nove rezolucije Vijeću sigurnosti, i da je jednim prstom već na "botunu" s kojim će započeti američku vojnu intervenciju kontra Bagdada.

Najnoviji potezi Washingtona izravni su rezultat ne baš uspješnih pokušaja američke diplomacije u osiguranju potrebnih devet glasova većine za prijedlog svoje rezolucije na Vijeću sigurnosti. Dakako, radi se o čistom aktu frustracije u vezi, i dosadašnjih, najnovijeg poteza Francuske: Pariz, najveći protivnik "tvrde" američke politike kontra Saddama Husseina, glatko je odbio britansku "modifikaciju" američkoga prijedloga rezolucije, lakonski je proglasivši novim "automatskim uvodom u rat".

Neslužbeno, Bijela kuća ne prestaje bjesniti zbog konstantnog francuskog torpediranja US prijedloga, dok službeno, američka je strana najnoviji francuski iskaz prkosa okarakterizirala tek "nerezonskim stavom".

Službenici State Departmenta ispričali su novinarima kako je predsjednik Bush već četvrti dan za redom do usijanja grijao telefonsku slušalicu, sve u nastojanju da pokuša doći do spasonosne brojke od devet zemalja koje bi podigle ruku za prolaz američkoga prijedloga rezolucije, s kojom bi Bagdadu bilo ostavljeno "dva tjedna, uvr’ glave" da ispuni uvjete o razoružavanju, ili bi zapadni saveznici - ovom prilikom s političkim kišobranom UN-a - došli sami razoružati Saddama. Kažu kako je Bush naročito naporno radio na vezama s Meksikom i Čileom, s dvama posljednjim "neodlučnima", a s čijom bi podrškom Washington konačno u rukama imao svih devet potrebnih aduta za konačnu partiju.

Kako bilo, Bijela kuća jako ozbiljno shvaća prijetnju francuskog veta, u slučaju da Washington i osigura većinu u Vijeću sigurnosti. Shodno tome, ispričali su izvori, američka strana još ozbiljnije razmišlja o opciji s kojom Francuzima jednostavno ne bi dala priliku posegnuti za blokadom. Zapravo, pridodaju, američki je Predsjednik 'sasvim spreman" potpuno odbaciti guranje nove rezolucije na East Riveru "ukoliko Tony Blair odluči odustati od stavljanja dokumenta na glasovanje". Na posljednjoj, "ratnoj" rezoluciji, kojom se Bagdadu daje ultimatum, zajedno su radili SAD, Velika Britanija i Španjolska.

U američkom taboru sve je više onih koji sve glasnije tvrde da je bilo kakav napor na daljnjem guranju prijedloga rezolucije u UN-u "čisto gubljenje vremena", kada je (iznad svega) Pariz svojim pravom veta spreman zaustaviti svaki iole oštriji kurs spram Bagdada. Tako su se iz administracije već počeli i zezati s "principijelnom" revnošću Francuza: glasnogovornik Bijele kuće Ari Fleischer s osmijehom je novinarima povjerio kako je ovom prilikom Pariz "čak i prije Bagdada" odbio najnoviji britanski paket izmjena u sadržaju prijedloga sporne rezolucije.

Izvori su pridodali kako su Bush i savjetnici "vrlo ozbiljno" analizirali aktualni trenutak, te da je odluka "konačno na posljednjem raskrižju". Američki Predsjednik, naime, već ima pripremljen scenarij kojim će se obratiti naciji i izrecitirati posljednji, američki ultimatum Saddamu Husseinu, s vremenskim rokovima i direktnom prijetnjom oružane intervencije. U tom svjetlu, analitičari su vidjeli i naredbu pokreta američkih ratnih brodova iz Mediterana u Crveno more. Budući da je neizvjesno hoće li, i kada, Turska dopustiti prelet američkih projektila preko svoga teritorija, Pentagon je poslao svoje brodove u vode odakle ubojite tomahawke put Iraka mirno može poslati preko saudijske pustinje.

Američki državni tajnik Colin Powell, međutim, novinarima je ustvrdio kako "još uvijek ima mjesta za diplomaciju".

- Mi i dalje intenzivno razgovaramo s članovima Vijeća sigurnosti, s onima s kojima je dijalog moguć, i nadamo se da će biti moguće pronaći najbolje zajedničko rješenje. No, vrijeme više ni u kom slučaju nije saveznik...

Miroslav COPIČ