Slobodna Dalmacija: 15. 03. 2003.

EU ĆE S MANJE ŽARA TRAŽITI IZRUČENJE RATNIH ZLOČINACA

Haag koči reformiste

BRUXELLES - Europska unija je u dilemi treba li, nakon ubojstva Zorana Đinđića, smanjiti pritisak na zapadnobalkanske zemlje što se tiče izručenja optuženih za ratne zločine u Haag. Dan nakon atentata na srpskog premijera, unutar EU pojavile su se dileme nije li pritisak na reformske političare na Zapadnom Balkanu prejak. Prema tim tumačenjima, Đinđić je - ali ne samo Đinđić i nije u pitanju samo Srbija - bio jedan od političara kojima je Zapad najviše vjerovao, a ipak, pritiskali su ga zahtjevima tako da je bio "satjeran u kut".

Prema engleskom balkanskom ekspertu Mishi Glennyju, Đinđić je možda mrtav zato jer je pokušao uhapsiti Ratka Mladića u roku koji su za to postavili Amerikanci. Taj je rok bio do kraja svibnja, inače bi Srbija izgubila američku pomoć. Bez strane pomoći, nije moguće pokrenuti nikakve reforme, pa niti policije i pravosuđa, koje je neophodno da se slomi srpski kriminalni i promiloševićevski milje. "To je bilo vrzino kolo", tvrdi jedan ovdašnji diplomat.

Nakon Đinđićeve smrti, Bruxellesom je prošao val grižnje savjest prema cijelom Balkanu. To ima u prvome redu temelj u velikim obećanjima o pomoći koje je regija, a pogotovo Srbija, trebala dobiti nakon pada Miloševića. Međutim, osim vrijedne, ali ekonomski neoplodive humanitarne pomoći, ta zemlja nije dobila mnogo. Dakle, sada treba očekivati da će Srbija dobiti određenu poštedu što se tiče rokova za transfer Mladića i drugih optuženih u Haag.

Međutim, da li će ista ta pošteda snaći i Hrvatsku? Hoće li se Račanova vlada poštedjeti što se tiče hapšenja i izručenja generala Gotovine? Vjerojatno će se naći neka ravnoteža u tome što Tribunal mora izvršiti svoj vozni red do zatvaranja 2008. godine s jedne strane, situacije u Srbiji s druge strane, i situacije u Hrvatskoj. Kako u Bruxellesu i Haagu nisu pobjegli komentari da se, zbog načina i okolnosti u kojima je Đinđić ubijen, sada valjda vidi razlika između Srbije i Hrvatske, Tribunal i EU neće imati razloga da specijano poštede Hrvatsku na isti način na koji pošteđuju Srbiju.

Dok će Beogradu ostaviti vremena da se konsolidira, Zagreb će se morati držati voznog reda Carle del Ponte. Naravno, ako to ne bude išlo, ako dođe do destabilizacije Hrvatske zbog zahtjeva iz Haaga, onda će se pritisak smanjiti, ali tada nema napredovanja prema Uniji. Hrvatska bi sada doista mogla odugovlačiti s hvatanjem Gotovine, i zahtjevi Haškog tribunala mogli bi se utišati, jer neće moći isto tako glasno postaviti te zahtjeve Srbiji, ali što bi Hrvatska dobila?

Od podnošenja zahtjeva za članstvo njeno je ponašanje pod posebnom kontrolom. Moglo bi se dogoditi da se zaključi da nije dovoljno zrela za napredovanje. Arugmentirajući svoju odluku da u ovom trenutku, dok u Srbiji traje izvanredno stanje, ne inzistira na predaji Mladića Tribunalu i ne uvjetuje svoju pomoć njegovim hapšenjem, Evropska komisija je rekla da "premda i dalje smatra da Haške uvjete treba ispuniti, razumije da je to lakše napraviti iz stabilne situacije". Prema tome, poruka prema Hrvatskoj mogla bi biti posve drugačija - požurite s predajom Gotovine, ako se želite izvući.

Matko FRANAC