Slobodna Dalmacija: 19. 03. 2003.

Apokalipsa sutra!

Ovih dana prisjećamo se apokaliptičke vizije koju je Papa izrekao 11. prosinca prošle godine

Piše: Ivan UGRIN

Apokalipsa sutra! Kad ovo budete čitali, danas bi svijet još mogao biti u miru, a već sutra mogli bismo se probuditi sa slikama ratnog užasa. Iako su u povijesti čovječanstva ratovi bili gotovo svakodnevni, iako su mnogima još u sjećanju užasi Drugog svjetskog rata, iako su cijelom hrvatskom narodu još uvijek svježe rane nedavnog Domovinskog rata, ipak, rat koji tek što nije počeo u Iraku, u ovom trenutku diljem svijeta i u našoj domovini izaziva strah od mogućih posljedica.

Ovih dana prisjećamo se i apokaliptičke vizije koju je papa Ivan Pavao II. izrekao 11. prosinca prošle godine, tijekom redovite audijencije srijedom. Papa je, tumačeći tekst starozavjetnog proroka Jeremije i aktualizirajući ga na naše vrijeme, među ostalim, rekao: "Uz mač i glad postoji, naime, veća tragedija, ona šutnje Boga koji se više ne objavljuje i kao da se zatvorio u svome nebu, gotovo kao da se čini da su mu ljudi dojadili." Navodno je Sveti Otac istom zgodom kazao: "I Kristovo se lice zgrčilo od boli, a budućnost već pliva u krvi."

Ne vjerujem da bi Kristov namjesnik na zemlji zazivao nešto od onoga što možemo čitati u zadnjoj knjizi Biblije, Apokalipsi. Međutim, bez obzira na uglavnom simbolična tumačenja Otkrivenja Isusa Krista koje je napisao evanđelist Ivan, zadnji preživjeli apostol, u viđenju koje mu je dano na otoku Patmosu, činjenica je da neka imena koja se spominju kad je riječ o "sedam čaša gnjeva Božjega", upozoravaju. Tako, "šesti anđeo izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku...", te "spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje". Valja znati da je Eufrat rijeka u Iraku, a i stari grad Babilon na području je iste zemlje, te da se općenito irački prostor smatra biblijskom pradovinom, odnosno kolijevkom civilizacije.

Pa ipak, nitko toliko, koliko Ivan Pavao II., ne pokušava svojim riječima i djelima zaustaviti rat. Prošle nedjelje poručio je: "Pred strašnim posljedicama koje bi međunarodna vojna operacija imala za iračka pučanstva i za ravnotežu cijeloga područja Bliskog istoka koje je već toliko iskušano, kao i za ekstremizme koji bi iz toga mogli proizići, kažem svima: ima još vremena za pregovaranje, ima još prostora za mir, nije nikad prekasno za uzajamno razumijevanje i nastavak pregovora."

Kao posebno znakovita u iračkom narodu - ni krivu ni dužnu za zlo koje se sprema na njih sručiti - primljena je gesta papinskog nuncija u Iraku, nadbiskupa Fernanda Filonija koji će unatoč prijetnjama ratom, ostati u svojoj rezidenciji u Bagdadu.

Među tolikim glasovima koji se iz krila Katoličke crkve ovih dana uzdižu kao poziv na molitvu, kako čovječanstvo ne bi pogodila zla poznata iz Staroga zavjeta, za kraj navedimo onaj nadbiskupa Renata Marina, predsjednika Papinskog vijeća za Pravdu i mir. Parafrazirajući biblijski citat, Marino je zaključio: "Nemojte djeci koja traže kruha, davati kamen. A narodu koji već 12 godina oskudijeva kruhom, želi se sada dati tri tisuće bombi."