Novi list: 21. 03. 2003.

Mesićevo popu pop

Piše: Jelena Lovrić

Rat je uvijek poraz politike, rekao je njemački kancelar Schröder nakon što je američki predsjednik Bush istresao svoju prvu pošiljku ubojitih bombi i tomahawka na Bagdad. U Bundestagu je američki rat protiv Iraka ocijenjen kao dokaz da u današnjem svijetu vrijede pravila sile a ne pravde.

Nakon početka američke akcije u Iraku, glavni je tajnik Vijeća Europe Schwimmer ustvrdio da je »rat uvijek izraz neuspjeha« te civilnom stanovništvu uvijek donosi »nepodnosive patnje«. Kao i Schröder, izrazio je »duboko žaljenje što je diplomacija morala odstupiti pred oružjem«.

U obraćanju naciji francuski predsjednik Chirac rekao je da žali zbog američke akcije »poduzete bez odobrenja UN-a« te je naglasio da će rat imati »ozbiljne posljedice u budućnosti, bez obzira koliko trajao«. Francuski je parlament jučer jednodušnom osudom s lijeva i s desna te prekidom zasjedanja pokazao svoje protivljenje Bushovom »nelegitimnom i opasnom ratu«.

Početak vojne akcije ruski je predsjednik Putin proglasio »teškom političkom greškom«, tražeći od Amerike njeno brzo prekidanje te vraćanje iračke krize u »proces miroljubivog rješenja na temelju rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a«.

Jedan od vatikanskih kardinala jučer je SAD nazvao »imperijalnom demokracijom«. Kanonada osuda američkog pokretanja rata, uz masovne prosvjede diljem svijeta, ide usporedo s kanonadom američkog oružja, iznad Iraka.

Povodom početka ratnih udara oglasio se, naravno, i državni vrh Hrvatske. Vlada i premijer Račan izrazili su žaljenje zato što razoružanje Iraka nije postignuto mirnim putem i političkim sredstvima. Vlada je razočarana i nejedinstvom u Vijeću sigurnosti. Nada se da će vojne operacije trajati što kraće i da će im slijediti sveobuhvatna obnova Iraka. U kratkoj izjavi također se našlo mjesta, i potrebe, za uvjeravanja da će se Hrvatska pridržavati ranije preuzetih obaveza prema SAD-u. Taj se dio može smatrati dokazom da su bijes i prijetnje američkog ambasadora Rossina u Banskim dvorima ipak ostavile dojam.

Sinoćnje obraćanje javnosti predsjednika Stipe Mesića mnogo je opširnije, sadržajnije i hrabrije. Šef države ističe da američka vojna intervencija nema legitimitet, jer se vodi na osnovi samostalne odluke zemalja koje u njoj sudjeluju, bez mandata Ujedinjenih naroda. Zato, po Mesiću, Hrvatska ne može podržati akciju usmjerenu na »rušenje režima u Iraku, kao ni u jednoj drugoj zemlji«, kao što ne može podržati ni »marginaliziranje svjetske organizacije u tako ključnom pitanju«. Hrvatski predsjednik smatra da bi se prihvaćanjem modela po kojem veliki i snažni mogu samovlasno vojno pacificirati ostatak svijeta, neminovno postavilo pitanje: tko je sljedeći? Ističući trajnost hrvatskog prijateljstva prema Sjedinjenim Državama, Mesić se izjašnjava za izgradnju »novog svijeta jednakopravnih i ravnopravnih«: »svijeta bez diktatora kakav je Sadam, ali i bez jednostranih vojnih akcija bilo koje zemlje«.

Vladina je izjava suha i birokratski zamumuljena, ona pokušava eskivirati problem, ne osuđuje ulijetanje u rat, samo žali što razoružanje Iraka nije izvedeno mirnim putem. Sasvim suprotno, Mesićevo obraćanje naciji stvari naziva pravim imenom, ukazuje na razloge problema i moguće dugoročne posljedice pokrenutog rata. Hrvatsku svrstava u red zemalja koje su se u nametnutom velikom političkom i moralnom iskušenju postavile krajnje principijelno.