Slobodna Dalmacija: 21. 03. 2003.

Prijateljima se ne prijeti

Amerika je razočarana Hrvatskom, ali je i Hrvatska razočarana američkim tumačenjem međunarodnog prava i ucjenama. Prijateljstvo je dvosmjerna ulica u kojoj ne vrijedi zakon jačega

Tomislav KLAUŠKI

Nakon mnogo peripetija, hrvatska Vlada povukla je potez kojim je namjeravala zadovoljiti obje strane: američku, ustupajući joj zračni prostor i omogućivši slijetanje civilnih zrakoplova tijekom vojne akcije u Iraku, te onu francusko-njemačku, osudivši saveznički napad bez izričitog odobrenja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Podršku za takvu odluku, donesenu nakon tjedana kolebanja i traženja pravog vanjskopolitičkog oslonca, Vlada je (konačno!) dobila i u raspoloženju hrvatske javnosti. Čak 85 posto građana protivi se američkom napadu na Irak.

Diplomatski skandal

Ipak, unatoč brojnim pokušajima, Račanova vlada nije dobila podršku Amerike. Štoviše, dobila je po prstima debelim štapom, koji je nimalo diplomatski zavitlao američki veleposlanik u Hrvatskoj Lawrence Rossin. Duboko razočaran hrvatskom odlukom da se svrsta na "onu stranu" drastično podijeljenog svijeta, nasuprot Americi, Rossin je zaprijetio "ozbiljnim posljedicama", kao i zahlađenjem odnosa na relaciji Zagreb-Washington.

Rossinov istup mogao bi se nazvati diplomatskim skandalom. U osvit napada najjače svjetske sile na Irak, obrazloženog brojnim argumentima za koje Bushova administracija redovito nije nalazila konkretne dokaze, američki veleposlanik žestoko se okomio na Hrvatsku, misleći da će ucjene i prijetnje biti jednako efikasne kao i u slučaju Bugarske, Poljske, Rumunjske, Slovačke i drugih istočnih zemalja koje su aktivno podržale Ameriku.

Hrvatska je ipak zauzela stav. Pretpjevši kritike zbog prvobitnog ustupanja zračnog prostora i baza za američke civilne zrakoplove, Vlada je napokon povukla crtu ispod koje ne ide. Napad nije odobren od Vijeća sigurnosti i to je uporište koje Račanu daje pravo da pogleda u oči Americi, kao i Francuskoj.

U pokušaju da opravda vojnu akciju, veleposlanik Rossin rasteže rezolucije UN-a poput gume za žvakanje, tražeći u njima odobrenje za napad, rušenje Saddama Husseina i okupiranje naftnih izvora tumači brigom za svjetski mir, dok se popis američkih saveznika grozničavo puni zemljama koje su dale bilo kakvu pomoć Americi.

Predsjednik Mesić američki napad protumačio je neizravnim oblikom agresije. Gotovo devedeset posto hrvatskih građana dijeli to mišljenje. Dijeli ga i dobar dio europskih zemalja, članica takozvane Stare Europe, one koja će za četiri godine odlučivati o hrvatskom prijamu u EU. Dijeli ga i ogroman dio javnosti Španjolske i Velike Britanije, zemalja koje zajedno s Amerikom sudjeluju u napadu.

I građani su protiv rata

Ako je vjerovati hrvatskom veleposlaniku u Washingtonu Ivanu Grdešiću, odnosi dviju zemalja nikada nisu bili bolji. Štoviše, Amerika navodno od Hrvatske nikada nije tražila da se opredijeli između podrške EU-u i SAD-u. Samo je, preko riječi veleposlanika Rossina, uputila poruku da je razočarana što je Hrvatska odabrala drugu stranu u sporu, podsjetivši kako će Amerika i njezini saveznici pamtiti tko je prošle noći bio na njihovoj, a tko na suprotnoj strani. U kaubojskoj terminologiji Georgea W. Busha, to bi zvučalo otprilike ovako: "Tko nije s nama, taj je protiv nas."

Amerika smatra da Hrvatska nije s njom. Hrvatska govori drukčije, ali drukčije i definira što se pod tim pojmom podrazumijeva. Prijateljstvo je dvosmjerni odnos, ali ne uključuje sve oblike podrške. Hrvatska živi u Europi, u njoj će ostati, uz Europu je vezana sva njezina budućnost, dok će Amerika - posebno nakon ovoga - vjerojatno težiti određenom izolacionizmu. Američka ulaganja ne mogu se mjeriti s europskim, sigurnosni štit osigurat će Europska unija nakon što Hrvatska postane njezinom članicom, a najvažnije od svega, Hrvatska osjeća da joj nije potrebno pokroviteljstvo najjače svjetske sile. Posebno ne u trenutku kad se ta sila postavlja iznad međunarodnih normi i standarda davno ustanovljenih svjetskih mehanizama.

Amerika je razočarana Hrvatskom. Osjećaj je uzajaman. Hrvatska je razočarana američkim proizvoljnim tumačenjem međunarodnog prava, još više je razočarana žestokim američkim prijetnjama, ucjenama, bahatim porukama koje i na lokalnim razinama - baš kao i na East Riveru - ruše sve diplomatske barijere. Prijateljstvo je dvosmjerna ulica. U kojoj, na američku žalost, ne vrijedi zakon jačega.