Vjesnik: 24. 03. 2003.

Ako im se utvrdi krivnja, »Gospićanima« od pet do dvadeset godina

Branitelji optuženih su u završnoj riječi poručili Sudskom vijeću da u eventualnom određivanju kazne uzme u obzir ratne strahote te zasluge optuženika, posebice Mirka Norca, za obranu Like i Hrvatske, ali i činjenicu da je 12 godina nakon tragičnih događanja teško donijeti pravednu presudu

RIJEKA, 23. ožujka - Kakvu će presudu sutkinja Ika Šarić u ponedjeljak izreći Tihomiru Oreškoviću, Mirku Norcu, Ivici Rožiću i Stjepanu Grandiću, optuženima za ratne zločine, odnosno za likvidaciju 50 civila sa širega gospićkog područja, u listopadu 1991. godine? Branitelji optuženih smatraju da njihovi branjenici trebaju biti oslobođeni, jer da tijekom četrnaestomjesečnog suđenja i saslušanja oko 150 svjedoka »nisu izneseni dokazi koji bi potvrdili navode iz optužnice«.

Ustanovi li Sud krivnju optuženika, mogli bi biti kažnjeni kaznom od pet do 20 godina zatvora, koliko je zakonom predviđeno za ratni zločin.

Budući da je zamjenik županijskog državnog odvjetnika Doris Hrast potkraj suđenja izmijenio optužnicu, koja sad optužene tereti za likvidaciju 50 civila (ranije 30), branitelji su u završnoj riječi poručili Sudskom vijeću da u eventualnom određivanju kazne uzme u obzir ratne strahote te zasluge optuženika, posebice Norčeve, za obranu Like i Hrvatske, ali i činjenicu da je 12 godina nakon tragičnih događanja teško donijeti pravednu presudu.

U slučaju utvrđivanja krivnje najlošije bi mogli proći Norac i Orešković, koje se tereti da su zapovjedili zločine - likvidaciju civila. Grandić i Rožić su, prema optužnici, počinili zločine prema zapovijedi nadređenih. Grandića se tereti da je zatočio civile u vojarni u Perušiću i potom organizirao njihovo odvođenje na strijeljanje, a Rožića za odvođenje civila iz Karlobaga, što su obojica priznali.

Branitelji optuženih nemaju primjedbi na vođenje tog maratonskog procesa koji je započeo u veljači 2000. godine i trebao je, prema prvim najavama, biti završen najkasnije do početka jeseni te godine. Međutim, zbog čestih prekida suđenja, za koja je »najzaslužniji« bio prvooptuženi Orešković (u jednom je trenutku čak štrajkao glađu, pa otkazivao punomoć braniteljima...), suđenje se oduljilo.

Saslušano je oko 150 svjedoka, uključujući i neke u Beogradu i Njemačkoj, među kojima i mnogo čelnih ljudi bivše hrvatske vlasti, koji uglavnom nisu rekli mnogo toga što bi moglo razveseliti tužitelja Hrasta.

Tijekom gotovo 14-mjesečnog suđenja u Rijeci, najviše su govorili i na iskaze svjedoka reagirali prvooptuženi Orešković i njegovi odvjetnici Željko Olujić, Bosiljko Mišetić i do pred sam kraj Doris Košta. Norac i njegovi branitelji Ivan Kern i Tomislav Sabljar uglavnom su šutjeli. No cilj im je bio isti: dokazati da ni Norac niti Orešković nisu imali zapovjednu ulogu u likvidaciji civila.

Tužitelj je tijekom postupka nastojao dokazati da su postojali popisi srpskih civila u Gospiću, da je postojao smrtonosni sastanak, da su Orešković i Norac zajedno dogovorili i zapovjedili likvidaciju civila... Optuženi su sve to negirali, a branitelji tvrdili da za sve te navode nema dokaza. Naposljetku, ni jedan svjedok nije priznao da je pucao u civile, niti je vidio tko je pucao.

Predsjednica Sudskog vijeća Ika Šarić vrlo je autoritativno i profesionalno vodila suđenje, što je dokaz da su naši sudovi dorasli ovakvim, krajnje zamršenim procesima, koji su pod posebnim povećalom domaće javnosti i međunarodnog pravosuđa. Nažalost, to nije bio slučaj i u Splitu, gdje je »slučaj Lora« ispao sudska lakrdija.

Branitelji smatraju da su sutkinja Šarić i tužitelj Hrast vrlo profesionalno obavili posao, ali smatraju i da je postupak trebao biti vođen prije 10 godina, kad bi štošta bilo lakše razjasniti i dokazati. Prema braniteljima, ovo je suđenje montirani politički proces koji je morao biti održan zbog vanjskih pritisaka na našu zemlju. U trenucima kad se suđenje »gospićkoj skupini« nije micalo dalje od početka, mnogi su govorili da će cijeli slučaj najvjerojatnije preuzeti Haaški sud, bez obzira na to što je Hrvatska dobila obećanje da se to neće dogoditi. Upućeniji su pak tvrdili da bi Orešković mnogo bolje prošao u Haagu, jer u sporno vrijeme nije bio vojna osoba, dok Norcu Haag ne bi odgovarao zbog zapovjedne odgovornosti. Ujedno, kalkuliralo se i o tome da bi Haag mogao Norca zatražiti zbog »slučaja Medački džep«.

Rijeka je već četiri godine grad sudskih procesa, uhićenja i pritvaranja (Andabak, Abdić, Orešković, Norac, Štokić). Kad se nagađalo o tome gdje će biti suđenje »gospićkoj skupini«, vjerojatno je procijenjeno da upravo u tom gradu hrvatsko pravosuđe ima najviše izgleda da pokaže i dokaže Haagu kako je sposobno pravedno suditi i svojim građanima za možebitne ratne zločine.

Sve je počelo u rujnu 2000. kad je pritvoren Tihomir Orešković, kojemu se posljednji, gotovo pet mjeseci kasnije, pridružio umirovljeni general Mirko Norac. Rijeka je prilikom dovođenja Norca u pritvor bila poprište prosvjeda, ne samo sinjskih alkara nego i članova udruga proizašlih iz Domovinskog rata, a tako će vjerojatno biti i u ponedjeljak ako Norac, Orešković, Rožić i Grandić ne budu oslobođeni za navode iz optužnice. Zbog sigurnosnih razloga, u ponedjeljak su na riječkom sudu otkazane sve rasprave. Sudnica u koju stane oko 50 ljudi bit će pretijesna da primi sve koji bi željeli prisustvovati izricanju presude. Čak su se i novinari koji od početka prate suđenje morali posebno akreditirati za izricanje presude. U sudnici nitko neće smjeti unijeti ni jedan »opasniji« metalni predmet, uključujući i ključeve.

Dolazak na izricanje presude najavili su i alkari, a u Sinju su još prošlog tjedna započele pripreme za dočekgenerala Norca. Okupljanje puka Cetinske krajine na Trgu Franje Tuđmana u Sinju počet će u ponedjeljak u 8 sati. Sve to govori u kakvoj se psihozi iščekuje izricanje presude »gospićkoj skupini«.

Damir Herceg