Vjesnik: 25. 03. 2003.

Oreškoviću 15, Norcu 12, Grandiću 10 godina zatvora

Orešković, Norac i Grandić nepravomoćnom presudom proglašeni krivima za ratne zločine počinjene 1991. nad civilima u gospićkom području, Rožić oslobođen / Ubijeni civili, njih 50, nisu ni na koji način sudjelovali u ratnom sukobu niti su pomagali neprijatelju, rekla je sutkinja Šarić / »Smrtonosni sastanak« održan u Gospiću

RIJEKA, 24. ožujka - Nepravomoćnom presudom Velikog vijeća Županijskoga suda u Rijeci kojim je predsjedala sutkinja Ika Šarić, prvooptuženi iz »gospićke skupine« Tihomir Orešković osuđen je u ponedjeljak na 15 godina, četvrtooptuženi Mirko Norac Kevo na 12, a trećeoptuženi Stjepan Grandić na 10 godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog 1991. nad civilima u gospićkom području. U nedostatku dokaza sud je oslobodio krivnje drugooptuženog Ivicu Rožića, kao i prije dvadesetak dana iz istoga razloga petooptuženog Milana Čanića.

U presudi se navodi kako je nesporno utvrđeno da su optuženici krivi za odvođenje i likvidaciju pedesetak civila srpske i hrvatske nacionalnosti s gospićkog područja od 14. do 25. listopada 1991. godine.

Nakon izricanja presude, napuštajući prepunu sudnicu u kojoj je bilo oko 80 ljudi, u trenutku kad ga je oslobođeni Rožić zagrlio, Norac je tiho zaplakao. U sudnici je bio i Norčev otac te desetak alkara u civilu zajedno s alajčaušem Ivanom Zoricom.

Istodobno, Orešković se smiješio, ali su zato lica njegovih odvjetnika Željka Olujka i Bosiljka Mišetića bila vrlo smrknuta. Inače, u sudnicu su mogli ući samo oni koji su imali posebno odobrenje predsjednika Suda, a prije ulaska prošli su nekoliko temeljitih kontrola pravosudne i civilne policije.

Sutkinja Šarić istaknula je da Županijski sud u Rijeci nije tražio taj predmet, već da je 14. rujna 2000. godine Županijski sud u Gospiću zatražio od Vrhovnoga suda Republike Hrvatske da se suđenje »gospićkoj skupini«, umjesto u Gospiću, održi u nekom drugom gradu. Vrhovni je sud tada dodijelio taj predmet Županijskom sudu u Rijeci.

Prema presudi, Orešković kao tajnik operativnog štaba Gospića i Norac kao zapovjednik 118. brigade HV-a dali su uhititi civile srpske i hrvatske nacionalnosti, te naredili njihovu likvidaciju na Pazarištu i Lipovoj glavici. Grandić je bio taj koji je na Pazarištu zapovjedio da se puca u civile, navodi se u presudi.

Dodaje se i da ti civili nisu pružali otpor, niti su sudjelovali u ratnim operacijama protiv Hrvatske, a nisu bili ni špijuni.

Sudsko vijeće je, među ostalim, na temelju iskaza nekih od 150 saslušanih svjedoka zaključilo da je »smrtonosni sastanak« održan, a da su oni koji su mu nazočili kasnije pucali u civile na Pazarištu. Kad je riječ o svjedocima, u presudi se navodi da se nekima prijetilo i govorilo kako moraju svjedočiti. Za sud Orešković nije bio tek puki tajnik operativnog štaba, a ne brani ga ni to što nije imao čin. Naime, prema izjavama svjedoka, zapovijedao je vojnom policijom i pokazalo se da je bio najutjecajnija osoba tada u Gospiću.

Norac je, pak, bio zapovjednik 118. brigade, a sud je zaključio kako on ne može negirati svoju zapovjednu odgovornost zato što ta postrojba nije bila ustrojena u inkriminirano vrijeme.

Prema presudi, prilikom strijeljanja civila na plantaži borova Norac je sam usmrtio jednu ženu čiji je identitet nepoznat, a tada je htio ubiti jednog mladića, ali mu je pištolj triput zatajio. Sud je utvrdio da je Rožić odveo trojicu muškaraca iz Karlobaga, ali nije utvrđeno da su mu to naredili Norac i Orešković, niti je utvrđeno tko je te ljude ubio na predjelu Crni dabar na Velebitu 1991.

Tijekom suđenja Rožić je priznao da je u listopadu 1991. u Gospiću sudjelovao u odvođenju civila na informativne razgovore. Kao olakotnu okolnost prilikom određivanja kazne, sud je uzeo u obzir Oreškovićevo sadašnje zdravstveno stanje, Grandićeve obiteljske prilike i Norčevu mladost u vrijeme kad je počinjen ratni zločin. Također, uzeto je u obzir i to da njih trojica ni prije ni poslije 1991. nisu počinili kazneno djelo za koje bi bili osuđeni, a korektno su se držali i pred sudom.

Sutkinja Šarić naglasila je i njihov doprinos obrani u situaciji kad su »mnogi veliki i pošteni Hrvati otišli iz Gospića«.

Nakon pročitane presude, sutkinja se osvrnula na primjedbe optuženika i svjedoka tijekom suđenja zašto se na optuženičkoj klupi nisu našli svi koji su sudjelovali u likvidaciji civila u Gospiću. Nije stvar suda da odlučuje o tome nego županijskog državnog odvjetništva, zaključila je.

Osuđenici ostaju u pritvoru i mogu se žaliti na presudu u roku od 15, a na pritvor u roku od dva dana. Orešković je u pritvoru od 12. rujna 2000., Grandić od 19. prosinca te godine, a Norac od 21. veljače 2001. Pritvor će im biti uračunat u zatvorsku kaznu.

Jukić: »Presedan je da se sudi onima koji su oslobodili zemlju«

Mirko Ružić, branitelj oslobođenog Ivice Rožića, rekao je da je očekivao oslobađajuću presudu jer protiv Rožića nije bilo ni jednog dokaza ni u istrazi niti tijekom suđenja. Kaznu izrečenu Oreškoviću, Norcu i Grandiću smatra odmazdom ističući da je riječ o ljudima koji su obranili Hrvatsku. Što se tiče dokaza protiv njih, Ružić misli da su ih svjedoci iznijeli pod pritiskom. Sinjski gradonačelnik Mate Jukić rekao je da je ta »presuda za navodne ratne zločine sramotna«, te da je za njega sve to bilo »suđenje Hrvatskoj«. »Svjetski je presedan da se sudi vojnicima koji su oslobodili svoju zemlju«, zaključio je Jukić.

Damir Herceg