Slobodna Dalmacija: 26. 03. 2003.

Bobu bob, a popu pop

Duško ČIZMIĆ MAROVIĆ

I Tito i Tuđman autoritet kod kuće gradili su na nezavisnoj međunarodnoj politici. Nije li baš to bila glavna promjena na tlu Hrvatske nakon stoljeća podložnosti Austriji, nakon desetljeća pod Karađorđevićima, nakon godina u Hitlerovu zagrljaju... A da bi nezavisnost, tu glavnu tekovinu novije hrvatske povijesti mogao dovesti u pitanje nitko drugi do reformirani HDZ, to mi naprosto ne ide u glavu!

Podrepaške geste Račanove vanjske politike komentirao sam brutalno. No što reći o podršci koju — mimo biračke većine i protiv stranačkih načela — Sanader daje Bushovu avanturizmu? Dvije vrste argumenata potežu oni koji Sanaderu drže štangu: prvo, da je zločincima poput Hitlera, Miloševića i Saddama utro put baš pacifizam. Drugo, da se ni mi ne bismo dočepali slobode bez SAD-a, i čekajući odluku Sigurnosnog vijeća UN-a.

Uz prvo: odgovor na agresiju i preventivni rat nisu isto. I Hitler, i Milošević, i Saddam 1991., bili su agresori. Pa i kad je obuzdavanje njihova terora kasnilo, sav slobodoljubivi svijet bio je na strani snaga dobra. Ovaj put diktatora se željelo razoružati bez rata, no Bush je žurio pokazati snagu. I ta, principijelno protukršćanska politika, u katoličkoj Hrvatskoj dobiva podršku od demokršćanskog HDZ-a?!?

Uz drugo: Tuđmanov nasljednik traži da Hrvatska podrži Busha. Je li Bush podržao Hrvatsku kad je to Tuđman od njega tražio? Nije li Bush Miloševiću dao toliko vremena da se sam razoruža, da žrtve rata u Hrvatskoj nisu imale više nikakve koristi od vojne pomoći SAD-a? Nije li Domovinski rat imao i ustavni legitimitet i potvrdu Badinterove komisije? Što je podrška Bushovoj vojni: otvaranje svijetu ili detuđmanizacija?

No možda je ipak riječ o nesporazumu? Pa i Mesiću se na TV omaklo da izrazi nadu u "Sjedinjene" (države) umjesto "Ujedinjene" (narode)... Nakon tjedan dana rata lakše je biti pametniji: tek će rasprava u Saboru pokazati je li Sanader napustio stranačke principe i tradiciju, ili je odluka da napokon kaže 'bobu pop, a popu bob' - naprosto omaška.