Vjesnik: 26. 03. 2003.

Saveznici sve dalje od brze pobjede

Irački potpredsjednik tvrdi da savezničke snage nisu uspjele zauzeti nijedan irački grad te da »hrabri branitelji uspješno odolijevaju danonoćnim napadima na svim crtama bojišnice« / Naoružano iračko pučanstvo nije okrenulo svoje oružje, kako se očekivalo, prema bagdadskom režimu, već u smjeru iz kojega dolaze strani osvajači

ANKARA, 25. ožujka (Od Vjesnikova dopisnika) - »Američka i britanska izvješća o razvoju vojne situacije na terenu puna su laži i proizvoljnih informacija.« To je u utorak na konferenciji za novinare u Bagdadu izjavio potpredsjednik Iraka Taha Yassin Ramadan. Dodao je kako je riječ o običnim psihološko-propagandnim podmetanjima. Naglasio je da »savezničke« snage nisu uspjele zauzeti nijedan irački grad, te da »hrabri branitelji uspješno odolijevaju danonoćnim napadima na svim crtama bojišnice«.

Drugi čovjek bagdadskoga režima poručio je da će Iračani, svi kao jedan, uporno i do kraja braniti nacionalni suverenitet i teritorijalnu nedjeljivost svoje domovine. Nešto prije, potpredsjednik vlade Tariq Aziz priopćio je kako predsjednik Saddam Hussein drži vojsku i naciju pod punim nadzorom. Istodobno, ministar trgovine Mohammad Mehdi Saleh rekao je kako zemlja raspolaže s dovoljno najnužnijih lijekova i hrane za višemjesečno ratovanje.

Izjave najviših iračkih dužnosnika, uključujući i njihovo redovito pojavljivanje u javnosti, nedvojbena su potvrda da bagdadsko vodstvo nije obezglavljeno i da uspješno održava vezu i nadzor na cjelokupnom području gdje se vode borbe s invazijskim snagama. Naime, iz dosadašnjih priopćenja za javnost i redovitih konferencija za novinare može se zaključiti da imaju informacije o svim pokretima američko-britanskih trupa.

Potvrda su odlučni prvi protunapadi, a u utorak je iz okolice grada Nasiriye (oko 170 kilometara južno od Bagdada) snažnom protuzračnom paljbom praktički natjerano u bijeg tridesetak američkih borbenih helikoptera. Tu su informaciju potvrdili i zapadni izvori.

Iako ratna osovina Washington-London tvrdi da se strateški ciljevi operacije »Iračka sloboda« uspješno ostvaruju, osjećaju se prvi znakovi nestrpljivosti zbog sporog raspleta nove zaljevske krize. Izvješća koja dolaze s bojišnica ne najavljuju brzi slom branitelja Saddamova režima. Time su, čini se, pokopane nade zapovjednika savezničkih vojnih operacija Tommyja Franksa da će žestoki i iznenadni vojni udari dovesti do bijega ili pogibije Saddama, čije bi mjesto trebao zauzeti američki vojni namjesnik. Ratna se drama iznenada produljuje. Naoružano iračko pučanstvo nije okrenulo svoje oružje, kako se očekivalo, prema bagdadskom režimu. Umjesto toga, cijevi su vrlo odlučno okrenute u smjeru iz kojega dolaze strani osvajači. To je očita potvrda da je Saddam Hussein uspio paralizirati strahoviti zapadni psihološko-propagandni pritisak koji se vodi najsuvremenijim sredstvima.

U takvoj situaciji, postavlja se pitanje: Hoće li američko-britanske snage uspjeti skršiti žilavi otpor iračkih branitelja? Tu je i drugo, takođervažno, pitanje: Koliko će irački rat trajati? Naime, svaki dan novih ratnih okršaja veliko je iskušenje za administraciju američkoga predsjednika Georgea W. Busha. Neočekivano produljenje ratnih okršaja moglo bi ozbiljno povećati (ne)planirane financijske izdatke.

Vojni planeri Pentagona računali su s brzim i relativno jeftinim ratom. Prvotna cijena kretala se oko iznosa od 20 milijardi dolara. No, kako se Iračani, očito, ne mogu baciti na koljena za tjedan dana, neizbježno se nameću nove ratne računice. Kako tvrde neki vojni stručnjaci, cijena jednomjesečnoga ratovanja - što se prema sadašnjim izvješćima s bojišnica objektivno ne isključuje - stajali bi SAD oko 100 milijardi dolara.

Neki turski generali napominju da bi cijena rata, u slučaju dugoročnijeg otpora iračkih branitelja, mogla doseći i zastrašujući iznos od gotovo 400 milijardi dolara.

Ta golema sredstva nisu uključena u američki proračun. Predsjednik Bush je, međutim, računao da bi se »ratna sredstva« do iznosa od 100 milijardi dolara mogla nadoknaditi pojačanim korištenjem iračkih naftnih izvora. Riječ je o nakani da se sadašnja iračka dnevna proizvodnja nafte, uz američku tehničku pomoć, poveća sa sadašnjih milijun na šest milijuna barela dnevno. Te financijske pukotine, ako se brzo ne zakrpaju, mogle bi ozbiljno protresti ne samo Bushovu administraciju već i američku javnost.

Što se tiče najnovije situacije na iračkom »ratnom terenu«, nema naznaka nekih bitnijih promjena. Bagdad je u utorak ponovno žestoko bombardiran, osobito njegova južna predgrađa. Očevici tvrde da su Amerikanci prvi put koristili teške bombardere B-52. Zapovjedni stožer u Kataru tvrdi da su američk-britanske snage prodrle na oko 100 kilometara od Bagdada. Međutim, nijedan od gradova na tome putu, od Umm Qasra i Basre do Nasiriye i Najefa nije zauzet.

Branitelji Basre pružaju žestoki otpor britanskim trupama. Veći dio grada ostao je bez vode za piće, što bi moglo dovesti u vrlo tešku situaciju više od milijun stanovnika toga grada na Shat el Arabu.

Na sjeveru Iraka, vojna situacija nije poznata. Iako se projektili i bombe ispaljuju na Kirkuk i Mosul, nema naznaka da bi kopnena ofenziva savezničkih snaga uskoro mogla početi. Razlozi za to, kako se saznaje, leže u ozbiljnom kolebanju kurdskih frakcija Jalala Talabanija, Massouda Barzanija i vjerske sekte Einsar al Islami oko priključenja američko-britanskoj koaliciji.

No, kako se čini, najveći je kamen spoticanja, ozbiljna namjera Turske da uđe svojim trupama na područje autonomnih kurdskih područja. Predsjednik Bush iznenada je odobrio Turskoj financijsku pomoć od milijardu dolara, ali se još ne zna pod kojim uvjetima. U Turskoj se nalazi posebni izaslanik Bijele kuće Zalemay Khalizad koji s američkim veleposlanikom u Ankari Robertom Pearsonom pokušava isposlovati nužnu logističku pomoć Turske.

U međuvremenu, zapovjednik glavnoga stožera turskih oružanih snaga Hilmi Özkök otputovao je u utorak u Silopi, mjesto na granici s Irakom kako bi obavio inspekciju tamošnjih turskih postrojbi.

Salih Konjhodžić