Slobodna Dalmacija: 28. 03. 2003.

Mi i SAD

Duško ČIZMIĆ MAROVIĆ

Gospodin Vlado Šulentić, strastveni čitalac Slobodne, ogorčeno mi poručuje: "Stvarno je jako važno što HDZ misli kao oporba o ratu u Iraku? U zadnje vrijeme je najednom jako važno što misli HDZ. Od 3. 1. 2000. bez mišljenja HDZ-a samo ih pljujete i to redom od HTV-a pa preko svih mogućih novinara glasnogovornika tipa naši-vaši. Njihovo mišljenje Vam je potrebno da biste mogli nadalje sinkrono pljuvati. Nije li tako, dragi moj bobu bob, popu pop?"

Nije, gospodine Šulentiću. Ja doista smatram da je HDZ-ova potpora agresiji na Irak od dalekosežne važnosti. HDZ je danas najjača hrvatska stranka, i svi su njeni stavovi od nacionalnog značenja. I to pred izbore na kojima bi HDZ - s obzirom na nezadovoljstvo ovom Koalicijom - lako mogao osvojiti najveći dio vlasti. A rat u Iraku nije neki tuđi sukob, on će utjecati na budućnost sviju nas, ma kako završio i bez obzira na stvarne američke ciljeve.

Nije li prava narav pohoda na Irak od početka sumnjiva? Saddamovo oružje moglo je biti uništeno potporom inspektorima; rušenje Saddamove diktature moglo se organizirati potporom kurdskoj, šiitskoj i demokratskoj iračkoj oporbi; do nafte je Bush mogao doći puno jeftinije; okupacija Iraka mogla je postati osnova za jačanje UN-a… No od početka je očito da Amerika priprema teren za preraspodjelu svjetske moći na dužu stazu, jasno, u svoju korist.

Ako je dilema i bilo, evo jučerašnje izjave Colina Powella pred Kongresom SAD-a koji nije samo najviše zakonodavno tijelo već odobrava i novac za ratnu kampanju: "SAD neće nakon svrgavanja Saddama kontrolu nad Irakom prepustiti UN-u. Nismo poduzeli ovaj veliki teret skupa s našim koalicijskim partnerima da na kraju ne bismo imali dominantnu ulogu u razvoju poslijeratnog Iraka… Da netko u UN-u iznenada postane mjerodavan za ovu akciju…"

Zašto Amerika ide protiv UN-a? Ukratko: da bi u ovako nepravednom svjetskom poretku zadržala svoje privilegije, Bushova se Amerika neće libiti da ga učini još nepravednijim. Stoga je pojačala sve vrsti pritisaka, POČEVŠI od vojnih! Treba li, i može li, Hrvatska na takvu putu biti satelit SAD-a? Za razliku od mnogih, mi ni SSSR-u nismo bili satelit! Zar je, dakle, nevažno hoće li naša najjača stranka biti proamerička ili prohrvatska?