Večernji list: 02. 04. 2003.
PRAVNICI O MOGUĆIM POSLJEDICAMA PRIHVAĆANJA TUĐMANOVIH TRANSKRIPATA DOKAZA
Transkripti s Pantovčaka u spor upleli i državu
Sukob s Muslimanima u BiH i zapisnici razgovora predsjednika Tuđmana još se jednom vraćaju poput bumeranga. Sudsko je vijeće Haaškog suda, na čelu s kineskim sucem Liuom Daqunom, u presudi Mladenu Naletiliću i Vinku Martinoviću prvi put prihvatilo kao dokaz transkripte razgovora koje je Tuđman vodio s raznim suradnicima, i na temelju njih ocijenilo da je Tuđman sudjelovao u događajima u Herceg Bosni. Iako nije prvi put da je Haaški sud govorio o međunarodnom sukobu između Hrvatske i BiH, ovakva
presuda izaziva cijeli niz reakcija, a moguće su i dalekosežne pravne i političke posljedice.Ako i u žalbenom postupku opstane presedan da je sud uvažio kao dokaz transkripte iz ureda Predsjednika, to bi moglo izazvati posljedice i u nekim drugim slučajevima gdje se mogući optuženici spominju u zapisnicima. Spekulira se da bi tada mogao biti otežan položaj nekih osumnjičenih, a možda i proširena lista. Odvjetnik Goran Mikuličić, koji je bio pravni zastupnik Vlade u slučaju Bobetko, ističe kako su tra
nskripti već bili odbijeni kao nevjerodostojni na Haaškom sudu. Odbilo ih je sudsko vijeće u slučaju Čerkez - Kordić, jer nije bilo vrpce ni zapisa na kompjutorskom hard disku. Buduća vjerodostojnost zapisnika ovisit će o odluci žalbenog vijeća. Mikuličić kaže i kako bi država morala pružiti logističku potporu obrani kako bi se izmijenile ocjene o umiješanosti Hrvatske u sukob između Hrvata i Muslimana u BiH._ Nitko pametan ne poriče da je u BiH bilo hrvatske vojske, no u pitanju je pravna kvalifikacija. Cijelo vrijeme bili su održavani redoviti diplomatski odnosi, preko hrvatskog teritorija išla je humanitarna pomoć, pa i pomoć u ilegalnoj dostavi oružja, Hrvatska je brinula o izbjeglicama, a ni BiH nikad javno govorila o sukobu s Hrvatskom.
Mislim da se zbog svega toga ne može govoriti o međunarodnom sukobu između Hrvatske i BiH - kaže Mikuličić, dodajući kako bi to moglo skupo stajati Hrvatsku.
Ključna pitanja rješavaju se i u žalbenim postupcima u slučaju Blaškić i Kordić. Blaškićev branitelj Anto Nobilo kaže pak kako je rat s Muslimanima i intervencija u BiH najveća Tuđmanova pogreška koja će ostati u povijesti, te kako je zbog toga teško kriviti glasnike loših vijesti. Kaže i kako očekuje da BiH, zbog budućih dobrih odnosa s Hrvatskom, neće inzistirati na tome ili pak tražiti reparacije šteta.
Pitanje vrijednosti transkripata kao dokaza bit će i važan dio žalbe koju spremaju branitelji dvojice nepravomoćno osuđenih.
Branitelj Vinka Martinovića Štele, Branko Šerić, kaže kako je i on tražio neke zapisnike razgovora iz ureda predsjednika, koji bi išli u prilog optuženicima, no nije ih dobio. Napominje i kako zapisnici na sudu nisu bili potkrijepljeni svjedocima, dapače neki su ih svjedoci osporavali.
Silvana Perica
Što kažu politič
ari- A. Markov: To je šlamperaj koji pokazuje da Haaški sud ima velikih operativnih problema. Očekujem da se u drugostupanjskom postupku taj dio obrazloženja poništi.
- Darko Šantić (HNS): Sigurno je da obrazloženje ima i političku težinu, ali treba točno vidjeti što se u njemu nalazi. Cijelu materiju transkripata treba zakonski regulirati.
- Mladen Godek (Libra): Haaški sud dosad se magnetofonskim vrpcama i sličnim dokumentima nije koristio kao dokaznim materijalom, pa me ovakvo obrazloženje iznenađuje. Čudim se obrazloženju jer sadrži krivnju Hrvatske u BiH, pa ispada kao da se sudi Hrvatskoj.
- Ljubo Ćesić Rojs: Ako vlast to ne demantira, onda je ona izdajnička. Kada bi se to prihvatilo, Hrvatska bi BiH morala plaćati štetu 150 godina. Haaški sud želi ovime opravdati one koji su im dali transkripte i one koji su u Saboru govorili o hrvatskoj krivnji u BiH.
- Furio Radin: Nikad nisam vidio nijedan transkript, pa ne znam što se u njima nalazi, no tajne službe često imaju manu da ne rade u skladu sa zakonom. Zato se doista ne zna što se s tim transkriptima tijekom godina događalo, a vjerujem da je Haag imao na umu. (D. Đ.)