Novi list: 03. 04. 2003.

TUĐMANOVI TRANSKRIPTI U PRESUDI TUTI I ŠTELI DOKAZ DA JE HRVATSKA AKTIVNO SUDJELOVALA U RATNOM SUKOBU U BIH

Tuđman '93: U Herceg-Bosni se rješavaju buduće granice RH

Dao sam zadaće ministru Šušku i generalu Bobetku, u pogledu naše pomoći i angažmana u Herceg-Bosni. Rekao sam im da se tu rješavaju buduće granice hrvatske države, stoji u transkriptima pokojnog predsjednika Tuđmana

ZAGREB – Na temelju transkripata iz Predsjedničkih dvora, Haški tribunal je, u presudi Mladenu Naletiliću i Vinku Martinoviću, još jednom ocijenio da je umiješanost Republike Hrvatske u hrvatsko-muslimanski sukob u BiH nedvojbeno nedokazana.

Po prvi je put, međutim, takva ocjena donesena zahvaljujući transkriptima razgovora pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, a također se navodi i da je Republika Hrvatska imala teritorijalne aspiracije prema područjima BiH koje su naseljavali Hrvati, iako tu politiku nikad nije otvoreno priznala.

U presudi vijeće Tribunala tako citira Tuđmanove izjave iz transkripta od 22. listopada 1993. godine. »Govorio sam vam o situaciji i dao sam zadaće ministru Šušku i generalu Bobetku, u pogledu naše pomoći i angažmana u Herceg-Bosni. Rekao sam im da se tu rješavaju buduće granice hrvatske države. Dakle, naglasio sam veliku važnost obrane pozicija i teritorija koje HVO drži tamo (...) Opća politička situacija je takva da danas jako malo međunarodnih čimbenika smatra kako će unija Bosne i Hercegovine preživjeti.«

Koordinacija akcija u BiH

Iz te Tuđmanove izjave Haški sud izvukao je zaključak kako je Hrvatska imala udjela u organizaciji, planiranju i koordinaciji vojnih operacija koje su se događale tijekom sukoba HVO-a i Armije BiH, te da je nedvojbeno dokazano kako su Republika Hrvatska i Hrvatska zajednica Herceg-Bosna imale jednaku namjeru da inkorporiraju »hrvatske provincije« u jedinstvenu hrvatsku državu.

No, osim jedinstvenog cilja, te planiranja i koordiniranja vojnih akcija, Haaški tribunal smatra dokazanim i neposrednu prisutnost postrojbi Hrvatske vojske u Bosni i Hercegovini, kao i financijsku pomoć Republike Hrvatske HVO-u i HZ Herceg-Bosni. Između ostalih dokaza, u presudi Naletiliću i Martinoviću citira se izjava pokojnog ministra obrane RH Gojka Šuška: »Ako računamo samo oružje, bez da uključimo išta drugo, iznos od 100 milijuna dolara mala je brojka u usporedbi s onim što smo uputili na ta područja.«

Iako su brojni svjedoci obrane na suđenju Naletiliću i Martinoviću svjedočili da su pripadnici HV-a u BiH zapravo bili dobrovoljci koji su se vratili braniti svoj zavičaj, Haški sud je na temelju drugih dokaza izveo drugačiji zaključak, iako priznaje da je jedan manji dio pripadnika HV-a doista dobrovoljno sudjelovao u hrvatsko-muslimanskom sukobu.

Hrvati upućeni u BiH

U razgovoru Franje Tuđmana s Matom Bobanom i Gojkom Šuškom, na interesiranje Mate Bobana koji su sve hrvatski državljani upućeni u BiH, tadašnji ministar obrane rekao je da je »Slobodan Praljak napravio listu imena nekoliko pukovnika i bojnika, uključujući i mladog Luburića, koji su poslani dolje.«

Također, na drugom mjestu u presudi navodi se da je Slobodan Praljak pokušao poreći da je u BiH otišao po naredbi predsjednika Tuđmana i ministra Šuška, koja je razvidna iz transkripta razgovora u Tuđmanovom uredu od 8. ožujka 1993. godine. No, iako je poricao da je u BiH otišao po visokoj naredbi, u svjedočenju pred Haaškim sudom sam je priznao da mu odlaskom nije prestala služba u HV-u.

Sveukupno, zaključeno je da se međunarodni oružani sukob vodio kroz aktivno sudjelovanje Hrvatske vojske u BiH, koja se borila na strani HVO-a, te kroz kontrolu HVO-a od strane Republike Hrvatske tijekom cijelog hrvatsko-muslimanskog konflikta.

Sergej ABRAMOV