Sukob koji to nije, na relaciji Ivica Račan - Zdravko Tomac, bacio je u sjenu untarstranačku esdepeovsku dramu vezanu za Zlatka Šešelja. Šešelj, SDP-ov stručnjak za školstvo, koji ima važnu ulogu i u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, povukao se iz Sabora, optužujući svoju stranku za trgovinu s HSS-om. Poslao je i pismo predsjedniku stranke Ivici Račanu (koji ga je ocijenio »toplim«) u kojem objašnjava razloge napuštanja zastupničkog mjesta. Razlog je, naime, saborsko prihvaćanje udžbeničkih standarda koje je izradilo Ministarstvo prosvjete i športa, kojem je na čelu dr. Vladimir Strugar iz HSS-a, a SDP ih na Šešeljev užas podržao. To je bila kap koja je prelila čašu.

Treba, međutim, imati na umu da je SDP-ov ogorčeni zastupnik inače vlasnik privatne klasične gimnazije u Zagrebu, koja među rijetkima dobiva dotaciju od Grada. Šešelj je u Saboru potpredsjednik Odbora za obrazovanje i član je zagrebačkog Poglavarstva za obrazovanje. Poznata je i priča da je svojedobno pretendirao na mjesto ministra prosvjete, no mjesto je pripalo HSS-u pa se morao zadovoljiti samo mjestom u Gradskoj skupštini i u saborskom Odboru za obrazovanje.

U SDP-u se još nadaju pozitivnom rješenju situacije, jer, doznajemo, Šešelj nije poslao pismenu ostavku na zastupničko mjesto nadležnim saborskim službama, nego ju je samo pismeno najavio Račanu. Stoga SDP-ovo čelništvo misli da Šešelju treba pustiti još malo vremena da razmisli. Jer, ako Šešelj ode iz Sabora, SDP gubi jedno zastupničko mjesto, s obzirom na to da na listi u sedmoj izbornoj jedinici stranka više nema svojih ljudi. Šešelj u Saboru mijenja ministra financija Matu Crkvenca, a ako ode, kandidati za njegovo mjesto su ili član PGS-a ili oporbenog HSLS-a.

No, još važnije od priče o eventualnom gubitku zastupničkog mjesta su kudikamo opasnije optužbe koje je na račun stranke izrekao ogorčeni Šešelj. Optuživši SDP za međustranačku trgovinu, on je lopticu glavnog trgovca u koaliciji prebacio u vlastito stranačko dvorište, što toj stranci nimalo ne odgovara. Jer je HSS, glavni koalicijski »trgovac« (kako ga percipira javnost) također iznimno oštro reagirao na optužbe. Iz vrha SDP-a pobijanje se nije čulo. Račan je na »slučaj Šešelj« reagirao samo da »mu je žao« što se cijela stvar dogodila. Ni riječi o optužbama o međustranačkoj trgovini s najvažnijim koalicijskim partnerom.

Zahvaljujući i medijskoj atraktivnosti, točka unutarstranačkog sukoba u stranci bez imalo muke je prebačena na priču o SDP-ovu potpredsjedniku Sabora i predsjedniku Odbora za vanjsku politiku Zdravka Tomca. U svom uobičajenom smislu, koji kao i inače iskače iz stranačkih okvira, Tomac je na DC-ovoj konvenciji izrekao činjenicu iz IRI-jeve ankete, da je Mate Granić u očima javnosti najbolji premijerski kadar. Niti je Tomčev istup neka velika novost, niti se treba njemu posebno čuditi.

To je jasno, uostalom, i Ivici Račanu, koji se s Tomcem našao u Banskim dvorima na dvoipolsatnom ručku u ponedjeljak. Sukob koji se nije niti dogodio je izglađen, jer su obojica, i Tomac i Račan, svjesni koliko su jedan drugome potrebni. Tomac daje SDP-u toliko potreban nacionalni »štih« i izravna je poveznica sa starim vremenima u kojima se sadašnji SDP stvarao. Toga je Račan svjestan i zato neće dopustiti da Tomca itko (makar ima takvih koji bi to rado učinili) otjera iz stranke. Sam Tomac, pak, unatoč tvrdnjama da bi mogao završiti političku karijeru kao nestranački čovjek, svjestan je da tako nešto znači i političku smrt.

SDP će i dalje tolerirati Tomčeva iskakanja u vode kojima inače stranka ne plovi, a Tomac će joj i dalje ostati vjeran član, unatoč kritikama i neslaganjima s nekim viđenijim esdepeovcima. Ali, to nužno ne znači da se Tomac ne slaže s Račanom. A »slučaj Šešelj« bi mogao, kako sada stvari stoje, završiti »pod tepihom«, jer će svatko reći da ima mnogo važnijih stvari za rješavati od trgovine udžbeničkim standardima. Ionako su se u SDP-u mogli, u kuloarima za vrijeme sjednice Glavnog odbora prošle subote, čuti komentari da je koalicija i »lošije zakone donosila jednoglasno« i da oko Šešelja ne treba stvarati dramu.