Vjesnik: 10. 04. 2003.

Nastavlja se potraga za Saddamom, živim ili mrtvim

Britanske tajne službe tvrde da irački diktator nije poginuo u zračnom udaru u ponedjeljak / Prizori nereda i pljačke, koji su se, nakon Basre, u srijedu počeli ponavljati i u Bagdadu, još su jedan znak da se iračka administracija urušava iznutra - bio Saddam živ ili ne / Bushovoj administraciji potreban je mrtvi Saddam, već i zato što će 85 posto američkih birača tek tada rat protiv njega smatrati uspjelim / Njegova smrt simbolično bi zatvorila i jedno nesretno poglavlje u povijesti Iraka

LONDON, 9. travnja (Od Vjesnikove dopisnice) - Pitanje je li Saddam Hussein živ ili mrtav preraslo je u trenutačno najveću zagonetku iračkog rata. Amerikanci su u ponedjeljak bombardirali kompleks zgrada u bagdadskoj četvrti Mansour, vjerujući da se u njemu nalazi irački diktator. Njihove bombe napravile krater dubok 13 a širok 50 metara, i nas tom mjestu nitko ni slučajno nije mogao ostati živ. Britanska tajna služba MI6 javila je, međutim, CIA-i kako vjeruje da je diktator napustio zgradu neposredno prije nego su na nju pale razorne američke bombe. No, Amerikanci se nadaju da je on ipak poginuo pod ruševinama.

Zračni je napad naređen nakon što su Amerikanci primili obavještajnu dojavu da se irački predsjednik, skupa s jednim ili obojicom svojih sinova te sa četrdesetak suradnika nalazi na određenoj adresi u elitnoj bagdadskoj četvrti Al Mansour.

Radilo se zapravo kompleksu zgrada unutar koga je i restoran Al Saa, te nešto privatnih stanova. Američki obavještajci oslonili su se na podatke dobivene od pouzdanog svjedoka u Bagdadu, koji je vidio Saddama kako skupa sa svojom svitom ulazi u restoran. Činilo se to do sada najjačom indikacijom da je diktator još živ, premda su ga Amerikanci na samom početku rata pokušali zbrisati s lica zemlje u prvim zračnim udarima na Bagdad.

Američki vojni šefovi vjerovali su da Saddam koristi restoran kao zapovjedni centar, odnosno da se sastaje sa svojim suradnicima u bunkeru ispod restorana. Dojavu svjedoka potkrijepilo je i elektronsko prisluškivanje komunikacijskog sustava Jaguar V, kojim se koristi iračko vodstvo. Prisluškivanje i dekodiranje uhvaćenih poruka izvodili su Britanci. Sve dobivene podatke CIA je žurno proslijedila do glavnog američkog ratnog stožera, smještenog u Kataru. Odatle je izdano hitno naređenje posadi jednog od nekoliko američkih ratnih aviona B1, koji danonoćno nadlijeću Bagdad.

Samo 12 minuta nakon što je primila točne koordinate zgrade u kojoj bi se trebao nalaziti Saddam, posada je nad njom ispustila dvije bombe. Radilo se o snažnim bombama koje su poznate kao »razbijači bunkera«, teškim 1000 kilograma.

Druga od dviju bombi aktivirala se s malom zadrškom nakon prve, sa ciljem da eksplodira duboko pod zemljom, nakon što je prva načela bunker. Oni koji su vidjeli krater nakon bombardiranja, ne vjeruju da je itko mogao preživjeti taj američki zračni udar. Pitanje je, naravno, da li Saddam Hussein u ključnom trenutku još nalazio u zgradi. Ako ju je napustio neposredno prije bombardiranja, kako sada nagađaju britanski obavještajci, imao je izuzetnu sreću.

Pentagonu je trebalo čak 15 sati da priopći kako se radilo o pokušaju da se obezglavi irački režim. No u prvim napadima na Bagdad, na početku rata, odmah je bilo rečeno da se radilo o pokušaju likvidacije iračkog predsjednika. Zadrška s kojom je to priopćeno ovaj put dovela je do različitih špekulacija. Londonski Times razmatra tako mogućnost da je američki vojni vrh možda zabunom bombardirao kompleks zgrada u kojem je poginulo najmanje 14 civila, te želi opravdati tu zabunu tvrdeći da se radilo o lovu na Saddama.

Postoje i druge teorije. Prema jednoj od njih, irački silnik poslao je na poprište svog dvojnika, kako bi isprovocirao američko bombardiranje, planirajući da se nakon toga trijumfalno pojavi u javnosti i osramoti Amerikance. Pomoću lažnih radio i telefonskih poruka mogao je američke i britanske tajne službe dodatno uvjeriti da tobože planira sastanak u bunkeru ispod restorana. Značajno je, međutim, da se ni do sredine srijede Saddam nije ponovno oglasio.

Tim se vjerojatnijom čini teorija da se Saddam Hussein u vrijeme napada doista zatekao u podzemnom u bunkeru, te da su njegovi posmrtni ostaci sada zakopani ispod ruševina. Pravi odgovor mogla bi u tom slučaju dati analiza DNK pronađenih ljudskih ostataka, koju vjerojatno već obavljaju Amerikanci. Vjeruje se da se CIA ranije uspjela domoći DNK uzoraka Saddamovih bliskih srodnika, koji bi mogli pomoći identifikaciji samog diktatora.

No pitanje je li on živ ili mrtav možda više i nije od presudne važnosti. Pokazale su to u srijedu i scene u šijitskoj četvrti Bagdada poznatoj kao Saddamov grad. Tamo je tisuće ljudi otvoreno i neobuzdano na ulicama slavilo slom omrznutog poretka. Strane novinare začudio je tog dana nedolazak službene pratnje koju im je, radi nadzora nad njima, dodijelio Saddamov režim. Prizori nereda i pljačke, koji su se, nakon Basre, u srijedu počeli ponavljati i u Bagdadu, još su jedan znak da se iračka administracija urušava iznutra - bio Saddam živ ili ne.

Kad ih novinari pitaju o iračkom diktatoru, dužnosnici Pentagona obično hine ravnodušnost. U biti je administraciji u Washingtonu potreban mrtav Saddam već i zato što će 85 posto američkih birača tek tada rat protiv njega smatrati uspjelim. Njegova smrt simbolično bi zatvorila i jedno nesretno poglavlje u povijesti Iraka.

Jasna Zanić Nardini