Novi list: 12. 04. 2003.

HDZ: Za povratak – spremni!

Oni koji vjeruju da se redizajnom može sprati desetogodišnji sloj političke prljavštine, samo još jedanput pokazuju kako bahatost nije promijenila adresu... HDZ nije promijenjen, ali jest gladan i vlasti i uzete mu moći

Piše: Nela Vlašić

Za povratak spremni – za promjene ne! U ovih nekoliko riječi mogli bismo svesti najavu HDZ-a da nam se vrati. Povratak planira nakon, po njezinom ovojesenskih, a po Arloviću proljetnih, izbora 2004. »Plan za Hrvatsku« naziv je predizbornog programa za koji vele da je već napisan, ali ga, »kratkoći rokova usprkos«, moraju držati u tajnosti, jer su, u strahu da im genijalne zamisli ne pokrade neinventivna koalicija, valjda gladna ideja ljudi koji su Hrvatsku u samo deset godina uspjeli prvo do krvi posvađati iznutra – pa potom s polovicom kugle zemaljske, dovesti na prosjački štap...

Bahato odbacuju bahatost

Uvjerit će, kažu, birače da se HDZ riješio bahatosti, korupcije i Pašalića. A kako se to bahati rješavaju bahatosti? Što se mene tiče, ja im vjerujem samo da su se riješili Pašalića! S pašalićevštinom im malo teže ide – duboko je pustila korijenje u HDZ-u, pa od uljuđenih konzervativaca stranke desnog centra još jedno vrijeme ipak neće biti ništa.

Vidljivo je to već iz nekolicine elemenata najavljene kampanje, koje su kao probni balon pustili u javnost. Željni izgubljene moći, žedni izgubljene vlasti, srljaju već na samom startu. Izbornu bitku grade na negativnom, na greškama drugih – »na zbirci kompromitirajućih izjava koalicijskih vođa« – na prljavoj igri ispod pasa s kojom će teško zaraditi glasove birača izvan stranke. Zaboravili su da na njihovu »zbirku kompromitirajućih izjava« suprotna strana bez imalo napora može odgovoriti tomovima i tomovima njihovih gluposti i neispunjenih obećanja izgovorenih u vrijeme vlasti, ali bogme i onih svježih iz razdoblja opozicije. Za uvez tih bisera trebali bi svesci Britannice. Svi koji ne boluju od amnezije prisjetit će se vrlo lako da su tu kolekciju opakih budalaština neprestano nadopunjavali mnogi istaknuti članovi ove stranke, a ako sudimo po najavama kampanje punit će je nesmiljeno i dalje... Nema straha, sve dok nam je Krpina u Saboru, HDZ-ov novi slogan – » bahatost više ne stanuje u HDZ-u«– nema šanse da zaživi u praksi.

Skupe posljedice »jeftine kampanje«

I dok je predizborni program, tajanstveni i »dobro čuvani« 'Plan za Hrvatsku', podložan doradi sve dok ne bude predstavljen javnosti na nekoj vrsti lipanjske pretkonvencije, kampanja je, kažu, već osmišljena i bit će drukčija od svih dosadašnjih: »Efektna i jefitina«, usprkos tome što će je raditi četiri zagrebačke agencije i dvije njemačke te jedan hrvatski stručnjak za dizajn, koji se iskazao u promjeni vizualnog identiteta nekolicine njemačkih televizijskih postaja. Uz stožer u stranci bit će formiran i onaj mobilni, opskrbljen video i audio opremom koji će Sanadera pratiti za nastupa diljem Lijepe naše. Sve to skupa neće stajati više od tri milijuna kuna koje će, tvrde, dobiti od nekompromitiranih sponzora(?), na kojima inzistira predsjednik HDZ-a. Zbilja jeftino!

Bojim se ipak da bi posljedice nasjedanja na floskulu kako je odlaskom Pašalića nestalo i svo zlo iz HDZ-a građane Hrvatske mogli skupo stajati. Cijena je ponavljanje desetljeća koje i dan danas plaćamo bijedom, nezaposlenošću, pretvorbenim kriminalom i neriješenim zločinima dirigiranima iz ''zna se'' laboratorija. No od svega toga Sanaderovi istomišljenici bez okolišanja priznat će samo da je i među visokopozicioniranim ljudima u HDZ-u bilo korumpiranih političara, kojih, eto, odlaskom Ivića Pašalića više nema u njihovim redovima. A i to će, kako sami tvrde, učiniti samo stoga da preduhitre eventualne napade iz vladajuće koalicije da je današnji HDZ ona ista stranka koja je izgubila parlamentarne izbore 3. siječnja 2000.

Svi koji se dvoume oko toga treba li HDZ-u pružiti još jednu šansu, povjerovati ili ne u to da elokventni poliglot Ivo Sanader ima viziju kako Hrvatsku »izvesti iz mraka u koji je zapala«, kao i u to da su mu »ljudi ispred politike«, morali bi se zapitati zašto njima HDZ od 1990. do 2000. nije dao šansu za normalan život. Zašto u Hrvatskoj nisu mogli u miru živjeti sa svojim susjedima drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti, zašto umjesto tajkuna koji su ih raskućili u trenu nisu oni u pretvorbama mogli postati vlasnici poduzeća, tvornica, firmi koje su sami stvarali? Zašto već tada odgovorni za strašne ratne zločine nisu imali ime i prezime, već smo svi još donedavno bili taoci počinjenih užasa – krivi i nedostojni ulaska u krug civiliziranih. Ti i mnogi, mnogi drugi ''zašto'' vape za odgovorima koji se ne mogu na izborima izbjeći tek jeftinim umivanjem marketinških agencija i njemačkih image majstora...Oni koji vjeruju da se redizajnom može sprati desetogodišnji sloj političke prljavštine, samo još jedanput pokazuju da bahatost nije promijenila adresu... HDZ nije promijenjen, ali jest gladan i vlasti i uzete mu moći.