Slobodna Dalmacija: 14. 04. 2003.

RAZGOVOR - Anton POLSTERER, GUVERNER ROTARIJANSKOG DISTRIKTA HRVATSKE, SLOVENIJE, BiH, MAĐARSKE I AUSTRIJE

I Papa voli Rotary

Hrvatska ima status poddistrikta, i to je jedan oblik samostalnosti, pa se nema razloga još više zatvarati u sebe. Dapače, mislim da iz suradnje s ostalim zemljama distrikta Hrvatska može imati velike koristi u trenutku kada želi ulazak u Europu i njezine integracije

Piše: Damir ŠARAC

Rotary se odavno zarotirao. Njihov simbol, zupčanik, desetljećima je već zamašnjak za niz globalnih i lokalnih humanitarnih akcija nadahnutih uvijek istim načelom "Service Above Self". Ili, kako bi se to po domaću reklo, služenja zajednici. Nekoć davno rotarijance su, kao i sva druga društva "za gospodu", držali gotovo sektom, kultom, sljedbom..., no gotovo okruglo stoljeće posvećeno služenju zajednici u rotarijanske je klubove dovelo svećenike, biskupe, vjernike svih vjera, ljude svih rasa i političkih uvjerenja.

Rotarijanci su dokazali da nisu elitisti ili bogati snobovi koji se drže podalje od "sitne raje". Štoviše, vjerodajnica za članstvo nije debljina lisnice nego uspješnost u poslu kojim se bave, društveni ugled koji uživaju i spremnost da, odvajajući vlastito vrijeme i ulažući osobno znanje, pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija. Hrvatski rotarijanci dijele distrikt pod brojem 1910, sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom te dijelovima Austrije i Mađarske. Ne čudi stoga da ovaj golemi rotarijanski distrikt popularno nazivaju i "K und K" distriktom, sugerirajući negdašnje zajedničko kulturološko podrijetlo.

Različite kulture

Splitski rotary club osnovan je još tamo koncem dvadesetih godina prošlog stoljeća, zabranjen u vrijeme komunizma, a onda ponovno obnovljen u devedesetima, kao u i ostalim tranzicijskim postkomunističkim zemljama. Kao gost splitskog kluba, ali također i u službenom posjetu rotarijancima Šibenika, Zadra, Dubrovnika, Hvara, bračkoga kluba u osnivanju te Mostara, ovih je dana u Splitu boravio aktualni guverner distrikta Anton Polsterer.

Pedeset osmogodišnji Bečanin ima životopis šaren kao i rotarijanski distrikt kojemu je na čelu. Kao zaposlenik Hewlett Packarda živio je globtroterski u Švicarskoj, Francuskoj, Rusiji, Mađarskoj, Austriji... Ni u mirovini nije mogao mirovati pa je u Mađarskoj u devedesetima pokrenuo proizvodnju mlinova za brašno, a na funkciji guvernera najvećeg Rotary distrikta bit će godinu dana, što je vrijeme dostatno za obilazak svih 126 klubova.

— Običaj je da guverner u godinu dana obiđe većinu klubova svojega distrikta, upozna se s članovima i njihovim aktivnostima, i dade neke smjernice za buduće djelovanje. Naš distrikt je Rotary u malome, jer objedinjuje nekoliko država i naroda. Ideja Rotaryja je druženje, i u tome je smisao poticanja na međusobnu komunikaciju klubova u distriktu, što je svakako i jedna od dužnosti guvernera. Multinacionalni distrikt poput našeg ima velike prednosti jer je ugodno i zanimljivo surađivati s toliko različitih kultura.

— Hoće li u skoroj budućnosti i Hrvatska postati samostalni distrikt?

— Hrvatska ima status poddistrikta, i to je jedan oblik samostalnosti, pa se nema razloga još više zatvarati u sebe. Dapače, mislim da iz suradnje s ostalim zemljama distrikta Hrvatska može imati velike koristi u trenutku kada želi ulazak u Europu i njezine integracije. Štoviše, ideja je da se ovakav oblik distrikta u kojem je i Hrvatska, dakle, golem distrikt u kojem ima nekoliko zemalja, proširi i na ostali dio rotarijanske organizacije jer se pokazao veoma dobrim.

— Jesu li se zemlje, u kojem rotarijanstvo nije desetljećima postojalo zbog političkog uređenja, a u vašem ih distriktu ima četiri, uklopile u svijet "starog" Rotaryja?

— Rotary je simbol demokratskog uređenja jedne zemlje. Naime, u diktaturama, u neslobodnim zemljama, tamo gdje nema dijaloga, političkog pluralizma, vjerske tolerancije i slobode govora, nema ni Rotaryja. I to zato jer je osnovna ideja rotarijanstva slobodna izmjena različitih mišljenja, a toga u sustavima kao što je bio komunizam, nije bilo. Isto tako je bilo, primjerice, u Austriji i Njemačkoj za vrijeme nacističke vladavine. Može se, naravno, osjetiti da u zemljama tranzicije nedostaje tradicija tolerancije i dijaloga. Ništa čudno, naravno... Prvi hrvatski Rotary klub osnovan je ponovno tek prije trinaest godina i njegovi su problemi isti kao kod svih ostalih "mladih" klubova u svijetu. Dakako, to ima i svojih prednosti, jer su mladi klubovi mnogo dinamičniji i aktivniji nego stari. Kao i ljudi, uostalom.

Globalni projekt

— Postoji, čini mi se, predrasuda kako su Rotary klubovi elitna društva bogatih ljudi?

— Ne, nikako. Nije nužno da naši ljudi budu bogati, nego uspješni u svom poslu te da imaju snagu i volju raditi kako bi se nešto pomaklo u korist općeg dobra. Baš takvima su se pokazali i članovi naših klubova u Hrvatskoj, što me ispunjava velikim zadovoljstvom. Ideja rotarijanstva i jest u tome da se ljudi različitih političkih pogleda na svijet, različitih nacionalnih i religijskih skupina nađu zajedno, izmijene ideje i druženjem pokušaju učiniti nešto korisno za svijet u kojem žive. Kad je 1905. godine Rotary osnovan u Chicagu, koji je bio velegrad s golemim brojem imigranata, otuđenih i neprilagođenih građana, upravo je druženje bilo glavni cilj osnivača Rotaryja Paula Harrisa. Logično, jer druženje nije monolog nego dijalog, čega su pak neposredne posljedice tolerancija, razumijevanje, i onoga tko misli drugačije, tko je druge vjere, boje kože, spola...

— Pored druženja, Rotary International je na globalnoj razini potaknuo i velike humanitarne akcije, poput suzbijanja dječje paralize, a obećanje je bilo da će ta pošast biti iskorijenjena do 2005. godine. Hoće li se uspjeti u tome?

— To je jedan tipični Rotaryjev globalni projekt, nastao u vrijeme šezdesetih i sedamdesetih godina, kad je dječja paraliza ili polio, harala među djecom u brojnim zemljama svijeta. Neki klubovi su predložili da se Rotary na globalnoj razini uključi u akciju cijepljenja djece. Tu se zapravo pokazalo zašto je naš simbol zupčanik. Dakle, jedan zupčanik se pokrenuo i aktivirao sve druge. Godine 1988. naš je program Polio plus preuzela Svjetska zdravstvena organizacija. O značaju i razmjerima uspjeha akcije, primjerice, govori podatak da je te godine još 350 tisuće djece diljem planeta obolijevalo od polia, a deset godina kasnije taj je broj pao na svega tisuću oboljelih. Akcija se uspješno provodila u 125 zemalja. Polio se danas javlja još samo u područjima u kojima nema naših klubova pa je inicijativa s terena slabija. Ipak, nepobitno je da se lanac bolesti zaustavio, i na stogodišnjicu osnivanja Rotaryja, uvjereni smo, sa Zemlje će nestati ova opaka bolest, pa čak i njezini virusi-mutanti.

— Zbog iskazane plemenitosti, rotarijance je blagoslovio i sam papa Ivan Pavao II.?

— Da... Mnogo je rotarijanaca bilo na audijenciji kod Pape, jer je mnogo naših članova katoličke vjere. Napominjem, mi smo organizacija u kojoj ne postoje religijske zabrane, dapače, potičemo različitost, a ima i mnogo svećenika u našim klubovima. Neka davna nerazumijevanja danas su nestala, a Papa je očito radostan, uostalom kao i svaki drugi čovjek koji želi dobro čovječanstvu, zbog naših humanitarnih akcija.

— Hoće li nakon ove slijediti i neka slična velika akcija?

— Još se nije sasvim iskristalizirala ideja nove globalne akcije, ali jedan od ozbiljnih prijedloga je i suzbijanje gladi. Međutim, smisao je ne samo nahraniti ljude, nego ih naučiti da sami proizvode hranu. Takva akcija je golema i stoga se još uvijek nije sasvim precizirala. Naime, naš je cilj započeti akcije koje se mogu i završiti, naravno uspješno, i to tako da 1,2 milijuna rotarijanaca koliko ih ima na svijetu, mogu iznijeti organizaciju akcije vlastitim snagama. Naravno, tu su i akcije pojedinih distrikta, a jedan od naših prioriteta je i razminiravanje.

— Rotary i žene?

— I tu smo se otvorili, budući da nekad davno nije bilo žena u klubovima. Prije desetak godina počeo je trend uključivanja žena i danas one čine petnaestak posto ukupnog članstva organizacije, što je, priznat ćete, vrlo brz napredak. Svi novi klubovi su mješovitog sastava, a u mnogima su žene pokretači akcija.

Aktivni Mostarci

— Kakva su vaša iskustva s rotary klubovima u Bosni i Hercegovini? Jeste li uspjeli u klubovima okupiti ljude različitih nacionalnosti, koji su upravo zbog različitosti i vjeroispovijesti još donedavna ratovali?

— Svaki klub koji se osniva u BiH je multinacionalan i uključuje i žene. U Mostaru djeluje tipičan takav klub, uz to veoma aktivan, u kojem su zastupljene sve nacije, u Sarajevu također, a nadam se da će tako biti i u Banjoj Luci. Upravo tako želimo stvoriti jezgru koja će biti pokretač suživota različitih nacionalnosti koje žive u toj zemlji. U Bosni i Hercegovini se, srećom, u rotarijanskim klubovima polako grade povjerenje i poštovanje čak i ljudi koji su nedavno bili na suprotnim zaraćenim stranama.

— Svake godine predsjednik Rotary Internationala predloži slogan koji preuzimaju članovi u svijetu, o čemu je riječ ove godine?

— Slogan Rotaryja za sva vremena je "Service Above Self", koji upućuje na služenje bez kalkulacija, bez očekivanja da bi se plemenita ideja mogla usmjeriti u nečiju osobnu korist. Naš aktualni predsjednik je Bhichai Rattakul iz Tajlanda i predložio je slogan "Idite i posijte sjeme ljubavi", a ja sam ga primijenio na svoj distrikt i dodao par riječi pa glasi "Krenimo zajedno i posijmo sjeme ljubavi". Nadam se da će ga naši rotarijanci dobro provoditi u djelo.