Vjesnik: 15. 04. 2003.

Kamo je mogao nestati Saddam Hussein

Obavještajci, ako i znaju nešto više, ne iznose svoje teorije javno, a mediji kalkuliraju da je Saddam sa svojom svitom prebjegao u Siriju, a od tamo možda otišao u neku »prijateljsku« zemlju / Neugodna bi bila pitanja savezničkim snagama da na kraju ne bude ni Saddama ni oružja, a da ostanu samo problemi s iračkim dugovima i kontrolom naftnih polja

ZAGREB, 14. travnja - Padom Tikrita, američki general Tommy Franks konstatirao je: »Kontroliramo sve iračke gradove«. Rat, barem onaj žestoki, sa brojnim žrtvama, praktički je završen dvadeset i petog dana nakon prvog bombardiranja Bagdada. Rezultati su zasad sljedeći: irački režim je pao, Saddam i njegovi ljudi netragom su nestali. Bogata iračka naftna polja su u rukama saveznika, a užurbano se traži rješenje za poslijeratno funkcioniranje zemlje. Koalicijske snage su na tragu otkrivanja zabranjenog kemijskog oružja, iako rezultati zasad nisu impresivni. Nesporazumi između ratne i antiratne koalicije nisu nimalo izglađeni, iako iz zemalja koje su se protivile ratu više ne dolaze preteške riječi.

UN i dalje nema jasno definiranu ulogu u poslijeratnom Iraku, jer Amerika uporno želi da njeni ljudi »vode igru« do formiranja nove vlasti, a realno je očekivati da će slobodni izbori biti tek za koju godinu.

Kompliciraju se i politički odnosi, pogotovo oko Sirije za koju se pretpostavlja da je ugostila visoke iračke dužnosnike. Teorija gdje je Saddam ima bezbroj, a sve se one zasad nisu maknule dalje od nagađanja i kalkulacija. Obavještajci, ako i znaju nešto više, ne iznose svoje teorije javno, a mediji kalkuliraju da je Saddam sa svojom svitom prebjegao u Siriju, a možda od tamo otišao u neku »prijateljsku« zemlju. Tko bi imao hrabrosti ugostiti Saddama drugo je pitanje. Arapske zemlje bi se bojale da se saveznički gnjev ne prenese i na njih, ali s druge strane, ni Amerikanci ne bi mogli, osim pritisaka, ništa učiniti bilo kome samo zato što je ugostio Saddama. Druga je stvar kakve bi dugoročno posljedice mogla takva zemlja imati.

Postoji naravno i pretpostavka da je Saddam mrtav, iako je teško u to povjerovati. Da i jest, sigurno nisu mrtvi svi njegovi bliski suradnici, koji su takoreći svi do jednoga nestali.

Hoće li nešto više Amerikancima reći polubrat Saddama Husseina Watban Ibrahim Hasan al Tikriti koji je uhićen nedaleko granice sa Sirijom zasad također ostaje samo pretpostavka. On je predan američkim vlastima i sigurno će im dati neke dragocjene podatke.

Pad Tikrita se može gledati i simbolično, jer je osam kilometara dalje, u mjestu Al-Ouja, 28. travnja 1937. rođen Saddam Hussein. Očekivao se snažan otpor Republikanske garde, čega je i bilo, ali ne u toliko mjeri da saveznici brzo ne obave posao.

Nestanak Saddama Husseina, pokaže li se da je preživio rat, mogao bi imati različite interpretacije. Kritičari koalicijske intervencije sigurno će, prvenstveno Amerikancima, zamjerati što im je pobjegao i drugi najtraženiji čovjek, nakon Osame bin Ladena. Ne smije se zaboraviti da je iračka intervencije krenula sa (neprovjerenom) CIA-inom informacijom da je Saddam na jednoj sjednici u vili u Bagdadu koja je sravnjena sa zemljom. Rat je u Bagdadu završio nevjerojatnim bombardiranjem jedne cijele gradske četvrti za koju se pretpostavljalo da je bila Saddamovo utočište.

Kalkulira se da se Saddam i nagodio sa Amerikancima, da će otpor biti manji, pa tako i manje savezničkih žrtava, ako on »nestane«. Po tim teorijama, Saddam je otišao iz grada u trenutku kada je Bagdad bio bez električne energije.

Potraga za Saddamom grčevito se nastavlja, istom snagom kao i za oružjem za masovno uništenje. Neugodna bi bila pitanja savezničkim snagama da na kraju ne bude ni Saddama ni oružja, a da ostanu samo problemi sa iračkim dugovima i kontrolom naftnih polja.

Jurica Körbler

Procjena Saddamova imetka - od 2 do 20 milijardi dolara

Irački diktator bogatio se tijekom više od dva i pol desetljeća provedenih na vlasti, kada se golemi dio nacionalnog bogatstva slijevao ravno njemu u džepove

LONDON, 14. travnja (Od Vjesnikove dopisnice) - Dok se američki i britanski specijalci bave lovom na Saddama Husseina, grupa financijskih stručnjaka dala se u lov na njegove milijune. Američki časopis Forbes proglasio je iračkog diktatora trećim najbogatijim vladarom na svijetu, u rangu s princem Hans-Adamom od Lihtenštajna. Ispred njih su, po Forbesu, samo još saudijski kralj Fahd i sultan od Bruneija. Za Saddamov osobni imetak različite procjene govore da se kreće od dvije do čak 20 milijardi dolara.

No kada su Iračani, nakon Saddamovog pada, pljačkali po Bagdadu vladine urede i zgrade, moguće je da su raznijeli ili razbacali i važne dokumente s iračkim financijskim tajnama. Irački diktator bogatio se tijekom više od dva i pol desetljeća provedenih na vlasti, kada se golemi dio nacionalnog bogatstva slijevao ravno njemu u džepove. Zarađivao je na krijumčarenju nafte i cigareta, prodaji oružja, te na mitu. Nije prezao čak ni od toga da hodočasnike koji odlaze na sveta šijitska mjesta godišnje »opelješi« za pedesetak milijuna dolara.

Saddam je ta sredstva dalje kanalizirao u složenu mrežu stranih bankovnih računa, ili u kompanije koje su mu bile samo fasada. Bez većeg uspjeha, američka vlada već se neko vrijeme trudi proniknuti u to kako radi Saddamova financijska mreža. Ograničenog uspjeha bili su i razni privatni istražitelji, poput velike newyorške detektivske agencije Kroll Associates koja je još u vrijeme Zaljevskog rata, na zahtjev Kuvajta, počela istraživati iračku imovinu.

Kroll je ipak nešto uspio otkriti, zahvaljujući pomoći američkih tajnih službi i Američkog ureda za kontrolu strane imovine. Nakon toga bilo je zamrznuto pet i pol milijardi dolara na iračkim računima u Americi, kao i Britaniji, Švicarskoj te još nekim europskim zemljama. No tada se preostalom Saddamovom imetku počeo gubiti trag.

Kroll je utvrdio da Saddamovim ulaganjima iz Ženeve upravlja jedan od njegove polubraće Barzan al Tikriti, bivši irački veleposlanik pri UN-u. Pod Barzanovom kontrolom nalazila se, navodno, se čitava mreža bogatih Iračana koji žive na Zapadu. Ti su ljudi prijetnjama ili mitom navedeni da na svojim bankovnim računima čuvaju Saddamov novac. Barzan al Tirkiti u međuvremenu se vratio u Irak, ali vjeruje se da Saddam u Švicarskoj ima još svojih povjerljivih ljudi.

Londonska grupa za ljudska prava Indict naručila je 2001. od Krolla novi izvještaj o Iraku u kome se kao važna ličnost spominje jedan drugi Iračanin nastanjen u švicarskoj: Hassam Rassam. Tvrdi se da Hassam upravlja mirovinskim fondom cijele Saddamove obitelji.

U istom izvješću se navodi da su u Švicarskoj 1991. viđene velike količine zlata i sedam milijardi dolara u gotovini, za koje se vjeruje da su vlasništvo iračkog režima. No Švicarska tvrdi da na njenom tlu ne postoji nikakav prikriveni irački imetak. Doista, postoje indikacije da je tijekom zadnjih godina Saddam svoj novac radije prao preko nekih srednjoistočnih zemalja, a kao važno utočište njegovog imetka počela se spominjati i Francuska.

Jules Kroll, šef Kroll Assciates izjavio je da se početkom devedesetih većinom novca koji pripada iračkom režimu, osim iz Švicarske, upravljalo i iz Britanije i Francuske. »Britanija je velikim dijelom spriječila te aktivnosti, Švicarski financijski sustav sve je transparentniji, ali Francuzi imaju vrlo duboke gospodarske interese u Iraku«, rekao je on.

Premda su protiv Iraka postojale međunarodne naftne sankcije, Saddam se i dalje uspijevao bogatiti na izvozu crnog zlata. UN je, naime, odobrio takozvani program nafta za hranu, koji Iraku omogućava da izveze taman toliko nafte koliko mu je potrebno za nabavu hrane i lijekova. No, tvrdi se da je dio od svakog prodanog barela nafte odlazio ravno Saddamu u džep. Irak je kršio i naftne sankcije, izvozeći svoju naftu ilegalno preko Sirije i drugih srednjoistočnih zemalja. Krijumčarenjem je upravljala izravno Saddamova obitelj, uzimajući usput i postotak od ilegalnog uvoza strane robe u Irak.

Saddam je dio stečenog novca redovno usmjeravao dalje, kupujući njime lojalnost najbližih suradnika, elitnih iračkih vojnih snaga te pripadnika vladajuće stranke Baas. Mnogo je trošio i na osobni luksuz, uključujući raskošne predsjedničke palače i rezidencije, kakvih je podigao na desetke, a puno je toga stavio i na bankovne račune.

Američki i britanski istražitelji pokrenuli su sada novu međunarodnu operaciju da uđu u trag osobnom Saddamovom imetku. U samoj Britaniji već su zamrznuta značajna sredstva, čije se porijeklo tek mora istražiti. Već prije početka rata u Iraku, Amerika je zaplijenila iračku imovinu u vrijednosti od milijardu dolara, a slično je učinjeno i u Švicarskoj.

Ako Saddamov novac ikad bude pronađen, neminovno će uslijediti velika svađa oko toga kako bi ga trebalo utrošiti. Nova iračka vlast zacijelo će tražiti ta sredstva, s pravom tvrdeći da su nezakonito otuđena. Irak, međutim, ima i velike strane dugove, pa će se javiti i vjerovnici. S druge strane, zamjenik američkog tajnika za obranu Paul Wolfowitz već je dao na znanje da će dio novca možda potraživati i Amerika, kako bi namirila svoje ratne troškove. »Pretpostavka da ćemo mi platiti (rat) jednostavno je kriva«, rekao je on pred američkim Kongresom.

Jasna Zanić Nardini