Slobodna Dalmacija: 16. 04. 2003.

Korupcija kao stil života

Mala četa uskokovaca ne može bez političke volje i društvene klime očistiti vrt pun korova

Piše: Davorka BLAŽEVIĆ

Nedavno je policija u Okučanima manifestirala svoju revnost na nečuven način: privođenjem u postaju troje malodobne djece ( od 3,8 i 9 godina) radi ispitivanja o krađi motorne pile za koju su sumnjičili njihova oca. Trogodišnjak je neprestano, potpuno traumatiziran događajem, plakao i više puta se pomokrio u gaće. Da je makar dio ovakve predanosti kad su u pitanju velike zvjerke, koje se ne gnjave pilom, nego odmah uzmu cijelu pilanu…

Negdje u isto vrijeme, javnost je potresla i posthumna priča Monike Starčić koja se nedugo prije smrti pismom obratila uredništvu TV emisije "Latinica" i za besprizornu korupciju ( i nesavjesno liječenje) optužila liječničko osoblje KBC-a Sušak (Rijeka). I dok obitelj preminule Monike govori o tisućama eura ulupanog u mito, o opremanju jednoga bolničkog apartmana, brojnim marendama, ručnim satovima i inom čime je darivala osoblje, iz KBC-a uzvraćaju kako se radi o medijskom ratu s ciljem diksreditiranja ustanove i liječnika, opovrgavaju optužbe i najavljuju istjerivanje istine sudskim putem. Na čijoj je strani istina, morale bi otkriti nadležne institucije, ali zašto nas priča nije iznenadila? Jednostavno zato što je u Hrvatskoj korupcija stil života, pa se, kako je to nedavno pokazalo i anketiranje gledatelja u "Latinici", gotovo 80 posto građana deklarira sudionicima koruptivnog djelovanja. Većina ih navodi da je to jedini način da ostvare neko od svojih prava ili potreba. Ili, dodali bismo, da se zaštite od mafije i "reketarenja", kao što to ovih dana detaljno opisuje vlasnik "Parkova" u Rijeci, Zlatko Rašetina.

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, u intervju beogradskoj Televiziji B 92, opservirajući slučaj ubojstva premijera Đinđića, konstatira kako je problem kada se kriminal poveže s državnim strukturama. To je rak društva i u Srbiji se sada bespoštedno eliminira. Rat protiv mafije, ustvrdio je Mesić, među ostalim i reformom pravosuđa, vodi se i u Hrvatskoj. No, za razliku od Srbije gdje je na djelu rat do istrjebljenja mafioza i njihovih jataka (7000 ljudi je privedeno ili zatvoreno), hrvatski plišani (reformski) antimafijaški i antikorupcijski rat zasad prolazi gotovo bez "žrtava".

Hrvatska je svrstana negdje oko 50. mjesta među najkorumpiranijim zemljama u svijetu ( članicama UN-a), što znači u gornjem dijelu inkriminirajuće ljestvice. A što čini da s nje klizne naniže? Osniva USKOK koji je dojučer radio s tek pet ljudi ( danas sa 14, a predviđeno ih je 30), zbijenih u minimalističkom podstanarstvu Državnog odvjetništva. Ravnatelj Ureda, Željko Žganjer tvrdi da će do kraja ovog mjeseca to pitanje biti adekvatno riješeno( preseljenjem u prostor bivšeg HBOR-a). No, i najsolidnije udomljena mala četa Uskokovih "aktivista" ne može bez odgovarajuće političke volje i društvene klime, očistiti vrt prepun korova… Cinizam ili ne, možda je Žganjer trebao nekog podmititi e da bi se brže i kvalitetnije osovila institucija kojoj je na čelu…