Slobodna Dalmacija: 18. 04. 2003.

Utrka je počela

Najbolji start ima ministar Čačić, haesesovci dijele uskrsne darove, a esdepeovci su zapucali na korupciju

Piše: Siniša PAVIĆ

Dok ovih dana šetate između uskrsnih štandova obojenih u stranačke boje svih vrsta dumajući je li vam pametnije kupiti jaje od Vesne Pusić ili Zlatka Tomčića, ćutite li kako je nešto divlje u zraku?! Osjećate li da je počelo predizborno doba, doba Hrvatima milije i draže od sva četiri godišnja doba primjerice. A vrijeme od korizmenih i uskrsnih blagdana baš idealno, ne za odricanje, ne za promišljanje, već idelano za darivanje siromašnih, zavođenje socijalno ugroženih te davanje pustih obećanja svekolikih samo ne bi li se sličica u novinama i minuta na televiziji zaslužila.

Utrka je dakle počela. Najbolji start ima ministar Čačić, i to isključivo zahvaljujući činjenici da mu je sudbina dodijelila zahvalan posao. Jer, što je ministru za javne radove, obnovu i graditeljstvo nego posao da svako toliko obiđe gradilište buduće autoceste Zagreb - Split, baš kao što je variocu u škveru posao limove variti!? No, da ne bi prošlo nezapaženo, povede ministar sa sobom na trasu često i predsjednicu HNS-a Vesnu Pusić ili pak predsjednika Mesića. Diktira Čačić i modne trendove kad veli kako je stvar prestiža nositi kacigu na glavi.

Haesesovci su za početak odabrali nešto mekšu taktiku, udarili u biračke osjećajčiće pa krenuli u obitelji s više djece dijeliti uskrsne darove. Jest, davali su, kažu, i prije, makar se nije vidjelo, a sad su da bi se vidjelo, pamtilo i glasački honoriralo spremni u vatru s rukama punih slatkiša i svog predsjednika baciti. Rizičan je to potez za političara i moglo bi se krivo protumačiti, priznaje Tomčić, ali ne mari dok s dječicom u naručju obećava kako će parlament za novoga saziva zasigurno porodiljne naknade vratiti na staro. Svjesni pak da je cesta Čačićeva, a darivanje Tomčićevo, esdepeovci su povukli jedini logičan potez, pa s pozicije vlasti zapucali na korupciju. Samlit će je oni, satrat i u papar pretvorit, barem tako obećavaju, a koliko je pak predizborni pucanj startnog pištolja poticajan svjedoči i hrabra nakana premijera Ivice Račana da po Uskrsnom ponedjeljku navrati drito u Split.

Ima toga još, no bitno je da svima s usta teku med i mlijeko, da obećanja frcaju dok svi redom dijele jaja uskrsna i da samo najrazigranija mašta na svijetu može pretpostaviti kakavih ćemo se sve šarenih laži naslušati do izbora. Začudo, jedini koji se za sada ne snalaze su HDZ-ovci, najjači oporbenjaci, isti oni ljudi koji su prije koju godinu i te kako znali biti slatkorječivi, a s figom u džepu. Umjesto da nude, oni opominju, videći u svemu bezakonje, primjerice u najavi SDP-ova sraza s korupcijom. Umjesto da guštaju, oni se pjene i kardinalno griješe, jer dobro se zna koliki je postotak realizacije onoga što se uoči izbora obećalo. Nikakav, iliti jedno 200 tisuća puta manji, od primjerice pred trećesiječanjske izbore obećanih 200 tisuća radnih mjesta!