Novi list: 19. 20. i 21. 04. 2003.

Banski dvori mlate HDZ njegovom prošlošću

Vladajuće stranke međusobno su zakopale sjekire i od ponedjeljka se okrenule protiv HDZ-a. Budući da Račanovoj vladi malo tko želi priznati da je u tri godine imala i uspjeha, ona je okrenula ploču, pa podsjeća građane da im danas i nije tako loše s obzirom na to gdje su nekoć bili

Piše: Branko Podgornik

Vlada premijera Ivice Račana opet je preuzela inicijativu na političkoj sceni. Pritisnuta kritikama da u tri godine nije ispunila očekivanja građana, Vlada je prošloga tjedna zaoštrila borbu protiv korupcije i najavila stavljanje na dnevni red, do ljeta, sumnjivog načina na koji je bivša vlast desetak godina financirala hrvatske strukture u Bosni i Hercegovini.

Prije tjedan dana činilo se kako će vladajući sami sebe izjesti i kako HDZ-u neće preostati drugo nego da skrštenih ruku gleda kako HSS uz pomoć slučaja Sunčani Hvar zadaje u Saboru posljednje udarce vlasti pod vodstvom SDP-a. Nešto se iznenada promijenilo od ponedjeljka, kada je u Zagrebu smijenjen državni odvjetnik Canjuga. Prije toga šef HSS-a Zlatko Tomčić ponovno je odustao od smjene ministrice turizma, nakon što je njezine najnovije istupe kritizirao i sam premijer Račan. Pitanje Sunčanog Hvara opet će otići u sjenu, već i zato što se Sabor neće sastajati barem tri tjedna – dok ne prođu uskrsni blagdani i Prvi svibanj.

Račanova je vlada pogriješila što se i prije nije spopala s korupcijom i kriminalom, nego se toga objeručke latila kada nije imala druge: nakon ubojstva srpskog premijera Đinđića i na početku neslužbene kampanje za jesenske izbore. Sada, kada je SDP u javnosti dosegao najnižu točku povjerenja, a oporba na čelu s HDZ-om puše za vratom koaliciji, Vlada je otvorila dva pitanja koja će pažnju građana s današnjih egzistencijalnih nevolja skrenuti na doba Franje Tuđmana i na tamne strane vlasti njegove stranke.

Upravo zbog cvatuće korupcije i kriminala, kao i zbog sumnjivog načina pomaganja Hrvata u susjednoj državi, HDZ je 2000. izgubio izbore. Tome treba dodati i HDZ-ov način privatizacije, koji se pretvorio u pljačku narodne imovine. Usto, bivša je vlast gotovo izolirala Hrvatsku od Europe i Amerike, te prepustila novoj vlasti galopirajuću nezaposlenost i gospodarstvo na rubu sloma.

Budući da novoj vlasti malo tko želi priznati da je unatoč pogreškama postigla i uspjehe, očito je da su Banski dvori okrenuli ploču. Ne hvale se toliko uspjesima, nego građane žele podsjetiti da im danas i nije tako loše s obzirom na to gdje su bili.

Ako ništa drugo, vladajuća je koalicija u prošle tri godine barem napravila temelj za zdravi rast gospodarstva i plaća u idućim godinama, a nezaposlenost – prema svjetskim kriterijima – uskoro bi trebala pasti ispod točke zatečene početkom 2000. Uz lanjski rekordan rast domaćeg gospodarstva od 5,2 posto, Hrvatskoj su se ovih dana odškrinula i vrata za članstvo u EU.

HDZ ne može koaliciji osporiti te uspjehe, ali može upozoriti da je vanjski dug Hrvatske istodobno dosegao 15 milijardi dolara, te da je uvoz dvostruko veći od izvoza. Međutim, takva bi »zajedljivost« HDZ-u mogla i naškoditi, jer i to je nasljeđe iz prošlog desetljeća. Razvoja u neovisnoj Hrvatskoj očito nema bez stranih kredita (kao ni u doba Jugoslavije), a što se tiče uvoza, on je znatno je veći i zato što se pod tom stavkom danas bilježe milijarde kuna koje su građani nekoć ostavljali u prodavaonicama Italije, Mađarske, Slovenije i BiH. Danas tu robu kupuju u robnim kućama u Hrvatskoj.

Prošle tri godine za Hrvatsku nisu bile izgubljene. Hrvatska je nepovratno izgubila vrijeme nakon pobjedonosne akcije »Oluja«, jer je predsjednik Tuđman četiri-pet godina protratio u borbi za očuvanje vlasti – umjesto za modernizaciju Hrvatske i njezino otvaranje svijetu.

U prošle tri godine mirovine su prosječno porasle gotovo 25 posto, a plaće su prosječno stajale u mjestu. Građani ne žive bolje, kako to vlast uzaludno pokušava prikazati uzimajući za primjer prosječnu »košaricu proizvoda« koja je navodno jeftinija nego prije. Ljudi danas uistinu teže spajaju kraj s krajem. U međuvremenu su, naime, jako poskupjele sve komunalije i režijski troškovi. Mnogi građani pali su u kredite do grla, poput hrvatske države, jer su dali oduška svojim željama zapretenim tijekom prošlog desetljeća. Ljudi i poduzeća žive teže i zato što su nesigurniji, jer na tržištu nikome nije unaprijed zajamčen opstanak.

Dok je većina hrvatskih građana razapeta između krute stvarnosti i svojih velikih očekivanja, HDZ će morati doista paziti da ne bi učinio pogrešan korak do izbora. HDZ jest najpopularnija stranka, ali velik broj neopredijeljenih birača pokazuje da oni nisu toliko za povratak HDZ-a, koliko su nezadovoljni sadašnjom vlašću.

Za HDZ bi bilo najbolje, kako rekosmo, da uglavnom šuti i prepusti vladajućima da se sami izjedu. No, ako vladajuće stranke međusobno zakopaju sjekire i ako se u borbi za očuvanje vlasti okrenu protiv HDZ-a i njegove prošlosti, kako je to počelo prošloga tjedna, Banski dvori računaju da će HDZ biti stjeran pred zid i imati vezane ruke.

Da bi se nova taktika Banskih dvora mogla pokazati uspješnom, potvrdio je autogol koji je početkom tjedna sebi i stranci zadao predsjednik HDZ-a Ivo Sanader kada je optužio vlasti da borbu protiv korupcije i kriminala vode kršeći Ustav i zakone. Ispalo je da Sanader želi zaštititi smijenjenog Canjugu. Bude li branio način kako je bivša vlast u 10 godina poslala 20 milijardi kuna u Hercegovinu, HDZ će pred javnošću proći još gore.