Vjesnik: 22. 04. 2003.

Nova koalicija ili šareni balon

Stranke desnog centra, vjeruju neki od njihovih čelnika, nikad nisu bile bliže vlasti i ulasku u Banske dvore koje svi tako priželjkuju. No, Sanaderovi bi se planovi o formiranju tog poslijeizbornog desnog centra koji uz HDZ, kao središnju stranku-predvodnicu, uključuje još i HSLS, HSP te DC, lako mogli unaprijed razbiti o hridine političke promjenjivosti i makijavelističke trgovine

ANDREA LATINOVIĆ

Nekakva velika koalicija desnog centra, koja je još prije samo nekoliko dana bila dan-dva hit, lako bi mogla biti balon od sapunice. U maniri tajanstvenog organizatora i velikog maga koji je dan uoči »povijesnog summita« pojedinačno nazivao svakog od sudionika (Budišu, Đapića, Granića), ne želeći odati tko će sve na tom sastanku biti, HDZ-ov je šef Sanader u principu – promašio metu.

Iako je očekivao da će upravo on, kao vođa najveće opozicijske stranke, preuzeti glavnu riječ na sastanku – koji je brižljivo skriven od javnosti, a, nota bene, održan usred Sabora gdje se uvijek šuljaju novinari – na kraju se to ipak nije dogodilo.

Donedavno preoptimističan i presamouvjeren, Sanader kao da se malo prizemljio iz nebeskih visina u stvarnu političku realnost. Sami HDZ-ovci govore da je lagana nervoza s tendencijom prerastanja u paniku započela onoga trenutka kada je njihov predsjednik shvatio da na idućim izborima razvoj situacije može biti i ovakav. Umjesto bezuvjetne pobjede, o kojoj trijumfalistički govori već godinu, od kada je potukao Ivića Pašalića i detaljno »iščistio« stranku od njegovih elemenata, HDZ pojedinačno na izborima uistinu može osvojiti najveći broj glasova, ali se lako može dogoditi i da SDP, HSS i HNS ipak zajedno dobiju još veći broj. I što onda? Sanaderov bi se trijumfalizam, u koji je već uljuljkao i svoje suradnike, ali i dio članstva, mogao rasplinuti kao mjehur od sapunice, a HDZ još jednom u nepune četiri godine biti – poražen. A kako bi to Sanader politički preživio u vlastitoj stranci?

Istina, Sanader i dalje ne želi javno priznati neke nove spoznaje o mogućim rezultatima izbora, pa će tako i dalje neumorno ponavljati da HDZ na izbore izlazi samostalno, da će na njima i pobijediti s relativnom većinom mandata, a potom formirati koaliciju centra i desnog centra.

Stranke desnog centra, vjeruju neki od njihovih čelnika, nikad nisu bile bliže vlasti i ulasku u Banske dvore koje svi tako priželjkuju. No, Sanaderovi bi se planovi o formiranju tog poslijeizbornog desnog centra koji uz HDZ, kao središnju stranku-predvodnicu, uključuje još i HSLS, HSP te DC, lako mogli unaprijed razbiti o hridine političke promjenjivosti i makijavelističke trgovine. Naime, sve su četiri stranke već odavno najavile samostalan izlazak na izbore, a Sanader, Budiša, Đapić i Granić tu rečenicu neumorno ponavljaju. Njihova su stranačka tijela odavno donijela odluku o tome da će sami pred birače. U međuvremenu svi budno prate i osluškuju rezultate ispitivanja javnog mijenja, ali i respektabilne ankete. A kada se pojavila ona IRI-jeva, unatrag mjesec dana, mnogi su se uhvatili za glavu u nevjerici.

Iako mnoge ankete pokazuju da bi većina građana kao premijera najviše voljela vidjeti predsjednika Demokratskog centra Matu Granića, u anketama se njegova stranka vrti oko tri-četiri posto, nedostatno za prelazak izbornog praga. Stoga nije ni čudno da upravo Granić najviše inzistira na približavanju HDZ-u, unatoč činjenici da su se prije tri i pol godine razišli. Uostalom, veliki dio članstva HDZ-a članice DC-a smatra »izdajnicima« koji su napustili HDZ u njegovim najtežim vremenima, kada se brod opasno nagnuo i gotovo potonuo. Za DC bi najsigurnija varijanta bila prijeizborna koalicija s velikim HDZ-om, ali kako bi onda Granić i Sanader (dugogodišnji najbliži HDZ-ovi suradnici) objasnili svoju tezu da će na izbore stranke samostalno?! Značilo bi to da su lagali biračima, a to si ozbiljni političari ne smiju dopustiti, jer narod ima dobro pamćenje.

S druge pak strane, DC prvi put samostalno izlazi na izbore, pa će oni biti prigoda da pokažu koliko vrijede i kakva je realno njihova snaga. Ali, ne prođu li, velika koalicija desnog centra bila bi tada za stranku manja. No, teško je vjerovati da bi zbog DC-a Sanader mogao odstupiti od odluke da stranka na izbore izađe samostalno. Ili bi se možda Sanader i Granić mogli dogovoriti da se DC tiho vrati u HDZ?

Budišinu HSLS-u, ako je suditi po anketama, također ne cvjetaju ruže, no ni on neće odstupiti od samostalnog izlaska na izbore, iako je u njegovoj stranci sve veći broj zagovornika koalicije HSLS-a s HDZ-om. Iako su sami HSLS-ovci uvjereni u siguran prelazak izbornog praga, a mnogi tvrde da zbog toga mogu mirnije spavati od DC-a, i njima bi ipak bila sigurnija prijeizborna koalicija s HDZ-om. A to bi značilo da su i oni lagali biračima, što Budiša neće dopustiti.

I na kraju – HSP. Kao što je na političkoj pozornici svakako najpoželjnija udavača HSS, svima, s desna na lijevo, tako je i HSP najpoželjniji partner onima od centra nadesno. Tu je stranku, sa standardnih i sigurnih pet-šest posto (u nekim županijama i do deset) u svakom slučaju dobro imati uza sebe. Sanader je tu ispravno procijenio, ali pravaši razmišljaju pragmatično: velika koalicija desnog centra ima smisla jedino ako je prijeizborna, jer će u suprotnom, pobijedi li HDZ, pa tek onda krene s formiranjem tog saveza, najveći dio kolača ipak pripasti njemu. A u tom bi se slučaju mogla ponoviti i situacija slična sadašnjoj vladajućoj koaliciji, u kojoj je SDP od početka imao najveću ulogu i najveću odgovornost, da bi se potom sve to razvodnilo u međusobnim sukobima. Uostalom, HSP je u prednosti pred HSLS-om i DC-om i u tome što se za njega »trgaju« još neke stranke. Primjerice, Pašalićev Hrvatski blok rado bi ga prigrlio u svoje naručje, gdje će biti HIP i demokršćanske stranke. Stoga pravaši vrlo lukavo mogu mirne duše »trgovati« i sa Sanaderom, ali i s Pašalićem, jer je njihova pozicija ionako negdje u sredini. Kako je upravo Hrvatski blok na sebe preuzeo »križ« prave desnice u Hrvatskoj, jer pravaši su već poodavno velike nacionalne teme gurnuli u drugi plan, okrećući se 21. stoljeću. Zato ne treba čuditi bude li uskoro sazvan još jedan »tajni« sastanak, ovaj put s Pašalićem kao inicijatorom.

Na kraju, neka se čak i dogodi da stranke centra i desnog centra u nekoj varijanti nakon izbora i uđu u Banske dvore. I da onda, unatoč silnim obećanjima i optužbama kako su »crveni« sve upropastili, pojma nemaju što i kako dalje. Ne bi to bilo prvi put; bio bi to déjŕ vu.