Slobodna Dalmacija: 25. 04. 2003.

Jednom špijun - uvijek špijun

Saša LJUBIČIĆ

UDBA, OZNA, KOS, SIS, HIS, SZUP, VOA, POA, samo, brate, neke nove skraćenice, a špijun uvijek ostaje špijun. Sjećate se kako je u Velome mistu meštra prisluškivao uvijek isti žbir, a padale su države, diktature smjenjivale jedna drugu, vremena se, kao, mijenjala, a sve je, zapravo, ostajalo isto. Znam da bi mi kao mladcu duga jezika stariji znali reć’ "nemoj svašta lajat, jer ti onaj radi za miliciju", a onda došle devedesete, pa je taj isti što je radio za miliciju, počeo raditi za policiju. Nije li Tuđman, čim je nanjušio vlast, odmah angažirao Manolića, komunističkog agenta koji je priključao Stepinca, pretpostavljajući da stari lisac zna za sve šporkarije hrvatske politike. SIS je umrežio takvih na stotine, a to što su oni za vrijeme Jugovine likvidirali emigrante po dijaspori bez optužbe i suda - nikom ništa. Istu praksu su danas uspostavili i Amerikanci, jer nedavno smo pročitali vijest kako je invazionist Bush nekolicini agenata CIE izdao dozvole za ubojstvo, što znači da na svakom mjestu, bez najave i predstavljanja, mogu ne samo privesti (bolje rečeno oteti) nego i upucati osumnjičenog! A u to da će politika držati obavještajce na uzdi, da se neće zloupotrebljavati, i da će se "džemsbondovi" ponašati u skladu s demokratskim pravilima igre, uvijek valja sumnjati, jer ne zove ih se bezveze TAJNA policija.