Novi list: 26. 04. 2003.

Poštenje od gumilastike

Piše: Jelena Lovrić

Šezdesetak milijuna kuna – toliko teže ugovori koje je od države dobilo poduzeće ministra Radimira Čačića. Svaki put kad se poduzetni ministar uslika kako ozarena lica zabija lopatu za neki kamen temeljac, može se računati da raste razdraganost i u njegovu džepu. Čačić upravlja barem polovicom svih državnih investicija, cestogradnjom, državnom stanogradnjom, obnovom, velikim javnim radovima. Da ministar gradi državu, ali je usput posvećen i vlastitom interesu – to gotovo nikome u Hrvatskoj odavno nije tajna. Sada su o tome objavljeni i neki podaci.

Čačićeva firma Congama postala je u poslovanju s državom desetorostruko uspješnija otkako je on ministar – do 2000. godine od Ministarstva javnih radova dobila je 5 milijuna kuna vrijedne poslove, a otkako je gazda zasjeo u ministarsku fotelju – 58,5 milijuna. I sve to bez podataka za prošlu godinu. Jutarnji list također navodi da je od ukupnih sredstava izdvojenih za program poticane stanogradnje Čačićevo poduzeće dosad uzelo jednu petinu, konkretno 23 milijuna kuna. S obzirom na te činjenice teško je reći bavi li se ministar poticanjem stanogradnje ili primarno poticanjem vlastitog bogaćenja.

Slično je i s poduzećem Capital Ing., kojemu je jedan od vlasnika predsjednik Sabora Zlatko Tomčić. U prve dvije godine nove vlasti ta je tvrtka s Ministarstvom javnih radova, obnove i graditeljstva sklopila 15 ugovora vrijednih 1,6 milijuna kuna.

Povodom iznesenih činjenica ni ministar ni Vlada nisu se smatrali potrebnim oglasiti. Iako je riječ o drastičnom sukobu interesa. Čak i postojeći, vrlo manjkav zakon državnim dužnosnicima zabranjuje poslovanje s državom. Novi bi zakon morao biti rigorozniji, zato se valjda nikako ne uspijeva donijeti. Iako Europa na njemu stalno inzistira. Ako nema zakona, ima jakih riječi. Tako je Tomčić nedavno ustvrdio da je Hrvatska, što se kriminala tiče, »pred vratima pakla«, ali nije znao ništa o sprezi kriminala i vlasti, niti mu je, kao šefu Sabora, padalo na pamet koga bi o tome mogao pitati. Premijer Račan ovih je dana rekao da će od novih starih šefova tajnih službi tražiti »puno više borbe protiv korupcije i kriminala u Hrvatskoj«. Četvorka asova represivne vlasti nedavno je pompozno najavila rat organiziranom kriminalu i njegovoj povezanosti s državnim strukturama i – premjestila jednog državnog tužitelja iz Zagreba u Zlatar.

S flasterom na ustima o ministrima i inim državnim čelnicima koji nikako ne uspijevaju raspoznati liniju razgraničenja između državnog posla i njihova privatnog biznisa, članovi su Vlade ovih dana pohvalili radnike splitske željezare koji su sedam mjeseci bez plaće čekali pokretanje proizvodnje. To je uzor: trpi i šuti! Premijer se pritom požalio: Da su se organi upravljanja i vjerovnici ponašali odgovorno kao radnici, problem Željezare već bi bio riješen. A što je sve moglo biti riješeno da su se upravljači državom po odgovornosti ugledali na radnike? Kad samozatajno, mjesecima bez plaće, čekaju da se nešto pokrene, radnike u Hrvatskoj vlast će eventualno, ako su izbori blizu, verbalno istaći kao primjer. Ali sama će se istodobno ponašati sasvim drugačije. Račanovo pogodovanje Vrhovniku, Tomčićevo i Čačićevo poslovanje s državom – prostor ne dopušta dalje nabrajanje – dokrajčili su ostatke ostataka izbornog obećanja o poštenoj vlasti. Aktualna ekipa, čini se, ne razumije da drpati i krasti manje od HDZ-a ne znači biti pošten.