Vjesnik: 02. 05. 2003.

Sakoman & Marković – pravda u sedlu

Sakoman i Marković slučajno su ispali pravosudni brand koalicije na vlasti. Dok teški topovi hrvatskog pravosuđa tuku po sitnim ribama one krupne slobodno plivaju dalje. U Ministarstvu vanjskih poslova bilo je mnogo ozbiljnijih restlova za procesuiranje iz HDZ-ove administracije od Markovićeva, ali o njima nema novih informacija. Je li Sakoman trebao trošiti novac za silna testiranja određenih kategorija pučanstva na drogu, što sad vrijedno priprema Ante Barbir, i u čemu, tvrdi Barbir, nema osobnih interesa

ZORAN VODOPIJA

Bivši hrvatski veleposlanik u Jugoslaviji Zvonimir Marković osuđen je nepravomoćno prije nekoliko dana na tri godine zatvora jer je 762.000 kuna donacije splitskog Jadroplova za opremanje veleposlanstva u Beogradu prebačeno Privrednoj banci Zagreb za otplatu njegova stambenog kredita. Nekako istodobno je profesor doktor Slavko Sakoman, stručnjak za prevenciju i borbu protiv ovisnosti, doznao da se protiv njega pokreće istraga o nenamjenskom trošenju novca dok je, od 1995. do 2000. godine, bio na čelu nekadašnje vladine komisije za suzbijanje zloporabe opojnih droga. Njega se optužuje da je novac te komisije trošio na svoja predavanja i objavljivanje knjiga.

Marković je nakon izricanja presude reagirao emotivno: »To je osveta koja traje već 10 godina. Sramota pravosuđa«.

Nije sad više bitno to što je on 11 godina robijao u bivšoj državi zbog svojih političkih ideja, što je potom pronašao sebe u HDZ-u, pa je zbog neslaganja s Tuđmanom sklonjen da bi potom ipak otišao za veleposlanika u Beograd. Nije bitno ni to da je bio izvan one grupe oko Tuđmana koja je bila politički radikalna a gospodarski učinkovita, jer je sve opće i tuđe trpala u svoj džep. Nije bitno ni to da je, slažu se svi koji ga znaju, tolerantan i koncilijantan.

Bitno je to da je on, ako presuda postane pravomoćnom, kriv jer nije sam vratio kredit. Bitno je i to da je on prvi dužnosnik HDZ-ova razdoblja kojeg je pravosuđe koalicijskog razdoblja osudilo na neku kaznu.

Sakoman je prvo prezime koje su Zagrepčani uspjeli zapamtiti, kad je riječ o borbi protiv alkohola i droge, od vremena Hudolina i Vinogradske. On je kriv jer je navodno dio novca namijenjen za borbu protiv ovisnosti potrošio na propagiranje štetnosti narkomanije. Sakoman pobija te optužbe i objašnjava da iza svega stoje određeni interesi.

Na čelu današnje ekipe boraca protiv droge je dr. Ante Barbir. Komisija je promijenila ime u Ured za suzbijanje zloporabe droge. Njegovi su planovi veliki i kontroverzni. Do kraja svibnja usvojit će se nacrt pravilnika o testiranju na drogu ročnika, priprema se obvezno testiranje studenata u studentskim domovima (ne zna se što će biti s onima koji stanuju s roditeljima ili privatno), policija je navodno već pripremila postupak za testiranje vozača, u Carinskoj je upravi ustrojen odjel za droge... Za sve to nužne su trake za testiranje, brošure i knjige i sve to netko mora platiti. Pri ruci su, jasno, porezni obveznici i proračun koji pune.

Imamo tako dva vrlo raznolika slučaja kojima se bavilo ili se kani baviti hrvatsko pravosuđe. Prvi je umirovljeni veleposlanik koji je dopustio da mu drugi otplate zajam. Drugi je donedavno cijenjen stručnjak za borbu protiv ovisnosti čiji je koncept u stranu gurnuo novi šef državnog protunarkomanskog tima koji nema ni približno odgovarajuće stručne reference.

Uvjeravaju me kolege koji poznaju situaciju u hrvatskom pravosuđu da u svemu tome ipak ima nekog sistema. Sudac Šovanj koji je osudio Markovića samo je prvi u nizu, možda najekspeditivniji, među onima koji će procesuirati zloporabe bivše vlasti. Samo što nije počelo. Na red će nakon girica doći i krupnije ribe. Ne znam. Skeptičan sam. Ove jednostavnije procese naši tužitelji još znaju pripremiti, one kompliciranije s nizom svjedoka koji moraju potvrditi grijehe raznih zločinačkih organizacija, već teže. Svjedoci obole od amnezije. Optuženi osvanu na ulici. Neke iz obiju kategorija, koje su ponekad vrlo bliske pa se uloge samo izmjenjuju, na ulici dokrajči metak.

Tako dok Kutle slobodno šeće gradom isto čine i brojni ortaci hrvatske pretvorbe na čijim računima leži novac onih koji su jučer u Maksimiru pojeli 8000 porcija graha i u Splitu 3000 porcija fažola. Zlonamjerni će opet reći da sve to nije slučajno. Da je u pitanju deal bivše i sadašnje vlasti prema načelu »ne diraj ti moje pa neću ni ja tvoje«. Ne vjerujem. Sadašnja je vlast prerazjedinjena i nesistematska da bi tako sustavno radila u korist vlastite štete.

Ne mogu isto tako povjerovati u teoriju da je riječ o uobičajenoj predizbornoj antikorupcijskoj kampanji koju svaka vlast bučno najavljuje i provodi kad joj se bliži kraj mandata. Pa nisu to Čačićeve ceste da se mogu programirano bušiti i svečano otvarati tuneli. Tri je godine bilo dovoljno za prikupljanje dovoljno dokaza za malverzacije u pretvorbi. Ali i za razne zastare. Pa je tako admiralski brod hrvatskog pravosuđa u borbi protiv grijeha starog režima postao slučaj veleposlanika Markovića. A ogledni primjer u dokazivanju premoći sadašnje nad bivšom administracijom rad Ureda za suzbijanje zloporabe droga Ante Barbira.

Sakoman i Marković slučajno su ispali pravosudni brand koalicije na vlasti. Dok teški topovi hrvatskog pravosuđa tuku po sitnim ribama one krupne slobodno plivaju dalje. U samom Ministarstvu vanjskih poslova bilo je mnogo ozbiljnijih restlova za procesuiranje iz HDZ-ove administracije od Markovićeva, ali o njima nema novih informacija. Vjerojatno su suci koji se njima bave sporiji nego Šovanj.

U državnoj administraciji Sakoman je razapet jer je trošio državni novac za svoja predavanja (za knjige tvrdi da nije) o štetnosti droge. Pitanje glasi: je li Sakoman trebao trošiti novac za silna testiranja određenih kategorija pučanstva na drogu, što pak vrijedno priprema Ante Barbir, i u čemu, tvrdi Barbir, nema osobnih interesa, otvarajući tako u hrvatskom društvu dilemu oko ljudskih prava onih koji će biti na meti testiranja.

Učinkovito pravosuđe jedan je od triju glavnih uvjeta koje EU još postavlja Hrvatskoj za pristup svom članstvu; ostala dva su povratak prognanika i suradnja s Haagom. Znači li gromoglasno promoviranje slučaja dvojca Sakoman & Marković da je hrvatska pravna država sad napokon u sedlu?