Slobodna Dalmacija: 03. 05. 2003.

AKTUALNO - JE LI ZAPEČAĆENA SUDBINA HRVATSKOG ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BiH

Amerika podržala kaznenu prijavu protiv Čovića

Čović je do sada optužbe odbijao kao neozbiljne, ali nakon javne podrške američkog veleposlanika kaznenoj prijavi i optužbama o utaji više milijuna maraka, aktualni se član Predsjedništva mora duboko zamisliti

Piše: Petar MILOŠ

U Dnevniku Federalne televizije uoči 1. svibnja objavljeno je izvješće o susretu američkog veleposlanika u BiH Clifforda Bonda s direktorom Carinske uprave Željkom Repcom. Rebac je tom prilikom izravno optužio člana Predsjedništva BiH i dopredsjednika HDZ-a Dragana Čovića za carinski prekršaj i utaju više milijuna maraka u vrijeme kada je Čović bio federalni ministar financija, a američki je veleposlanik pritom dao Repcu punu "moralnu i političku podršku".

Izdaja interesa

Time je zapečatio sudbinu prvog Hrvata u BiH, ali i odredio tijek budućeg političkog djelovanja najjače i trenutno vladajuće hrvatske stranke koja je nedavni Osmi sabor održala sa sloganima "reformizma" i borbe za "europsku BiH". Doduše, Čović je dosada takve optužbe odbijao kao neozbiljne, ali nakon javne podrške Željku Repcu američkog veleposlanika i kaznene prijave protiv njega, aktualni se član Predsjedništva mora duboko zamisliti.

Američkim se optužbama nisu mogli suprotstaviti ni jači ljudi iz moćnijih naroda. Što to znači? Znači to da Čović "više nema zvizde", kako veli moj susjed Iko. Ako se obustavi proces protiv njega, to za svakoga može biti znak da je pokleknuo pred jačim i pokajao se za "svoje grijehe", što bi moglo značiti da će kao član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda voditi politiku iz druge ruke i govoriti ono što mu drugi zapovjede.

Narod i njegovi glasači bi to protumačili izdajom nacionalnih interesa, pa bi Čovića svrstali u tu kategoriju svojih političara, kojih je bilo i prije. U tom bi slučaju morao pričati o reformizmu, koji bi se tumačio kao reformiranje osobnih stavova, a ne promjena politike.

Ako pak Čović ustraje u svome stavu da HDZ kao vladajuća stranka ima pravo na mjesto direktora carine postaviti svoga čovjeka, što je u zapadnim demokracijama normalno, doživjet će sudbinu 135 stranačkih kolega i hrvatskih dužnosnika koje je smijenio visoki predstavnik.

Čović bi uz to mogao biti dodatno kažnjen, jer je teško vjerovati da se bilo koji ministar u tranzicijskom periodu čestih promjena zakona može obraniti od "sile argumenata" i "argumenta sile". To prije što je Željko Rebac njegov stari znanac i još uvijek uvjereni "ujdijevac".

Čoviću ostaje tek izbor: svrstati se u red onih koji su izgubili funkciju, pa i radno mjesto i plaću, ili pak onih što su se odrekli svoje borbe za nacionalna prava obnašajući značajne funkcije tijekom rata i nakon njega, da bi sada sačuvali vlastite pozicije. A Hrvatima u BiH ostaje gorka spoznaja da ne znaju izabrati svoje političke predstavnike po želji međunarodne zajednice i, tako kažu, za vlastiti interes.

Gotovo je nevjerojatno da se HDZ-ovim čelnicima pronađu kriminalni postupci tek kad dođu na određene funkcije. Glede HDZ-a i njegovih kadrova, činjenica je da od Daytona ta stranka ima neupitni ugled i glasače, dok se čelnici te stranke mijenjaju i stalno padaju u svojim zahtjevima za ravnopravnost hrvatskog naroda.

Totalni reformizam

Trenutačno su Hrvati dospjeli do samog dna, što znači da im se nameće jedinstveni nastavni program, da gledaju televizije na kojima se govore srpski i bošnjački jezik, da hrvatske institucije ne mogu dobiti novac iz proračuna, da se povratnici ne vraćaju u BiH, nego u Republiku Srpsku ili pak Federaciju u kojoj se govori i piše srpski ili bošnjački. I popuštali su, sve do Prlića, Jelavića, Čovića...

Možda će idući predsjednik HDZ-a biti Rebac, možda Lovrenović, Komšić, Križanović, Brigić, Oršolić... Ili, pak, Radovan Karadžić. U tom slučaju ne bi bilo problema s nacionalizmom. Bio bi to totalni reformizam.