Slobodna Dalmacija: 06. 05. 2003.

SADRŽAJ SIRIJSKOG ODGOVORA NA AMERIČKE ZAHTJEVE BIT ĆE INDIKATOR DALJNJEG RAZVOJA SITUACIJE U REGIJI

Nova runda pritisaka

WASHINGTON — Prije otprilike dvije godine, američki državni tajnik Colin Powell zatražio je od sirijskog predsjednika Bashara Assada da zatvori naftovod preko kojeg je iračka nafta ilegalno (za "masne" dolare pod kontrolom Saddama Husseina), mimo sankcija UN-a, odlazila u svijet. Bilo je tu još nekih zahtjeva, no ovaj u vezi nafte nekako je stršio svojom jednostavnošću i nedvojbenošću. Assad je Powellu obećao staviti čep u cijev, no obećanje nikada nije izvršeno.

Prije otprilike dva dana Colin Powell je pred predsjednika Assada stavio novi paket zahtjeva, ali je jasno dao do znanja kako nije zaboravio da "staro obećanje nije bilo izvršeno". Američki ministar vanjskih poslova spreman je pritom braniti pomalo i arogantni stav Washingtona: na Srednjem Istoku stvari se - padom Saddama Husseina i otvaranjem procesa demokratizacije Iraka - u strateškom i geopolitičkom smislu mijenjanju na dramatičan način. Pojava novog režima u Bagdadu - režima s demokratskim predznakom, i režima koji će biti u uskim vezama sa Sjedinjenim Državama - trebala bi primorati svakog igrača u arapskom svijetu "na dvostruko razmišljanje".

Poruka je jasna. Ne samo da ne želite imati problema sa Sjedinjenim Državama, nego morate biti dvostruko oprezni što radite, sada kad je Washington čvrsto u vašem susjedstvu.

Izvori kažu da je trosatni sastanak Colina Powella i Bashara Assada u sirijskoj prijestolnici donio čitavi "jelovnik" američkih primjedbi na adresu Amanna: od notorne sirijske podrške raznim (arapskim) terorističkim organizacijama, pa do (još uvijek nedokazane) optužbe da je Sirija pružila utočište dužnosnicima (sada već bivšeg) Saddamova režima u Bagdadu. Predsjednik Assad je, kažu izvori, mirno saslušao Colina Powella, te obećao da će "ponuditi odgovore", jednom već, kad proanalizira sve što mu je američki ministar vanjskih poslova donio u goste.

Iako su mediji u nedjelju s ove strane Atlantika zagraktali kako je obećanje Sirije bilo tek nova farsa - budući da u 24 sata iz Amanna nisu deložirana predstavništva triju najnotornijih (palestinskih) terorističkih organizacija - u Washingtonu su ostali sasvim mirni. Colin Powell je diplomatskim strpljenjem smirivao novinare, izričito napominjući kako je Bashara Assada lijepo upozorio da ga njegove navike, razmišljanja i ponašanje iz prošlosti neće nigdje odvesti u "danima koji dolaze".

Pozorni analitičari u Washingtonu ovih dana tvrde kako su u pokretanju vojne akcije protiv Saddama Husseina samo rijetki uspjeli do kraja razabrati američke ambicije. Kontrola nad naftom i konačni obračun s diktatorom bili se, napominju oni, samo dio američkoga motivacijskog kompleksa. Ukopavanjem u kolijevku civilizacije, i to na način koji bi ih tamo (po njihovoj zamisli) trebao ostaviti lijepi broj godina, Amerikanci su zauzeli gotovo središnje mjesto u kontroli događaja u arapskom svijetu. Upravo zabilježeni dijalog sa Sirijom, dojučer gotovo nezamisliv, kažu, "objašnjava puno".

Pitanje je, međutim, koliko dugo američki plan može "držati vodu". Na koliko su demokracije spremni Iračani? Na koliko su demokracije spremni njihovi susjedi? Koliko je u Iraku, i u regiji, doista jak antiamerički sentiment, koliko će dugo trebati prije nego vjerski, islamski naboji prevladaju dobitke pragmatične svakodnevice? Odgovori koje će ponuditi Sirija mogu biti značajan indikator.

Miroslav COPIČ