Vjesnik: 09. 05. 2003.

Zašto policija Bajiću još nije dostavila kaznenu prijavu

Ranko Ostojić obećao je glavnom državnom odvjetniku još u ponedjeljak da će prvog dana u tjednu dostaviti kaznenu prijavu protiv bivšeg zagrebačkog tužitelja / Policija posredstvom svoje glasnogovornice tvrdi: »Takav postupak ne može ići onoliko brzo koliko to novine žele«

ZAGREB, 8. svibnja – Skandal u vezi s Krunoslavom Canjugom, prije petnaestak dana razriješenim zagrebačkim državnim odvjetnikom, tek treba buknuti. Naime, njegov odlazak u Zlatar, na mjesto zamjenika tužitelja, samo je trenutna zakonska mogućnost za nezakonita djela koja je počinio. Jer, njegovi razgovori sa zagrebačkim odvjetnikom Mirkom Batarelom čista su pravosudna »bomba«. Pokazalo se da je Canjuga ne samo držao Batarelove predmete pod kontrolom već je uspio i materijalno podebljati svoju tužiteljsku funkciju.

Vjesnikovi policijski izvori potvrđuju da je sa službenog telefona, na koji je stavljena »kvačica«, Canjuga uspio doći do vlasništva automobila »volkswagen« marke uz popust od čak 5000 eura. Popust je isposlovao Batarelo. Takvo sniženje čak i tvorničke cijene automobila izazvalo je pad kompjuterskog sistema u sustavu istaknutog automobilskog dilera u Zagrebu. Ali, riječ je Batarelu riječ - i auto je isporučen. Očito, i autodiler ima svoje račune u pisarnici spomenutoga odvjetnika.

Činjenica da je i ta pojedinost s tri mjeseca snimljenih vrpci prisluškivanih telefonskih razgovora »iscurila« u javnost, dodatni je poritisak na policiju. Ako se čak i do takvih pojedinosti zna sadržaj tzv. pripremnih istražnih radnji, gdje će završiti pravi biseri izgovoreni na prisluškivanoj liniji? Zasad, Vjesnik raspolaže podacima da je tromjesečno prisluškivana linija, zapravo, balon tinte koja se rasprskala na sve moguće tužiteljske, pravosudne, pa i strane koje s redovnim pravosuđem nemaju mnogo veze. Ali, ima veze s čašću i dostojanstvom uloga čuvara sistema.

Tako se iz »iscurenih« policijskih izvora može doznati da su kupovani mobiteli sucima općinskih sudova, tužiteljima raznih rangova, a da su neki bivši (?) pravosudni ljudi obećavali odvjetniku Batarelu (jer, njegov je telefon prisluškivan) da će, »kao i dosad, njemu važne predmete držati pod kontrolom«. Zasad se može reći da je riječ o nekim bivšim sucima, koji su i dalje u sustavu vrlo visoko, a svodobno su bili čak i predsjednicima Državnog izbornog povjerenstva.

Spomenute pojedinosti s tromjesečno snimanih vrpci, međutim, nisu bile dovoljan argument za dostavu kaznene prijave policije Državnom odvjetništvu. Stranački izvori ministra policije Šime Lučina, pak, kažu Vjesniku da je na zaostatak u toj dostavi upozoren i iz čisto političkih razloga. Rečeno mu je: »Šime, jedva smo dobili normalna čovjeka za šefa tužiteljstva, a tvoji mu ne omogućavaju da procesuira slučaj tako važnog dijela Državnog odvjetništva, kao što je šef zagrebačkih tužitelja. Afera će se proširiti i dalje od tvoje i službe Mladena Bajića. Bajić će biti u javnosti prikazan kao mlakonja, a Canjuga kao častan čovjek, koji se tko zna zašto zamjerio svojem šefu«.

Sve te priče nalaze potvrdu u činjenici da do četvrtka, isteka radnog vremena, policijska prijava nije stigla na adresu Gajeve ulice u Zagrebu, sjedišta glavnog državnog odvjetnika.

Iz spomenutih policijskih izvora, pak, može se doznati da »stvari u tako osjetljivom predmetu ne mogu ići brzinom, kojom to traže novinske naklade«, kao što je to rekla MUP-ova glasnogovornica Zinka Bardić. »Ne želimo u ovakvom predmetu biti brzopleti, da nam se ne dogodi da nam kaznena prijava zbog propusta padne«. Logičan stav glasnogovornice, pak, ne uzima u obzir činjenicu koja je dan-dva od zabilježene izjave Zinke Bardić »iscurila« iz policije. Naime, odvjetnik Batarelo se do četvrtka nije odazivao na pozive policijskih istražitelja. U njezinoj izjavi nema ni podatka, koji je Krunoslav Canjuga povjerio svojem krugu prijatelja: »Zvao sam Bajića, tražio da mi se javi, ali on je te poruke ignorirao«.

Očito, u kotlu tog slučaja ne samo da ključaju pravosudne sastavnice »gulaša jedne afere«, već se neprestano dodaju i nove »mirodije«. Papreno je to, što je istaknuti zagrebački tužitelj stavljen u kontekst drugih pravosudnih službenika, koji su »u ime predmeta pod kontrolom« tražili dodatne materijalne koristi. Kako »otrov afere« ne bi prskao i do, možebitno, tek usput spomenutih ljudi u prvosuđu, bez spoznaje o tome koliko su koristili uzvratne usluge odvjetnika Batarela, bilo je neophodno da se »slučaj Batarelo - Canjuga« što prije zaključi eventualnim podizanjem optužnice, odnosno javnim iskazom da razloga za kazneni progom - nema.

Iz strogo čuvanih izvora u uredu glavnog državnog odvjetnika ne može se ništa konkretno doznati. Mladen Bajić je rekao Vjesniku samo da je zainteresiran da slučaj riješi. Jer, zagrebnačko tužiteljstvo, najveće i najvažnije u zemlji, trenutno nema prvog čovjeka, a služba u tim uvjetima ne može raditi još dugo.

Ta činjenica, pak, pokazuje da »slučaj Canjuga« nije izbio slučajno. Jer, upravo je zagrebačko Državno odvjetništvo, odnosno Canjuga, vodilo nekoliko ključnih pretvorbenih, privatizacijskih i kriminalnih postupaka u kojima su se istražitelji sasvim primakli vrhovima stranačkih struktura.

Jedan od njih je ovih dana vrlo nervozno komentirao postupke koji zbog »zamračenih« milijuna eura državnoga novca u privatnim džepovima prosvjeduje zbog banalnog poziva na informativni razgovor. Isti je stranački lider optužio, istim povodom, tužiteljstvo da »vodi pogrom protiv oporbenih stranaka, a u predizborne svrhe aktualne vlasti«. Navodni zakoni i navodna vladavina prava, za što se inače Ivo Sanader zalaže, a o njemu je riječ, trenutno nisu ni parola. Kakve parole kad je riječ o osobnom pozivu za informativni razgovor?

Vlado Rajić