Naime, i Europska unija i NATO od Hrvatske traže isto. Kao jedan od nezaobilaznih uvjeta postavlja se intenziviranje povratka izbjeglica te njihova integracija u hrvatsko društvo. Reguliranje imovinskih pitanja sasvim je konkretizirano: inzistira se na ubrzanom povratu njihove imovine te na povratku stanarskih prava ili osiguranju odgovarajućeg obeštećenja. Službena je Hrvatska dosad tvrdila da vraćanja prava na stanove neće biti. Argumenti su joj, prvo, da stanarsko pravo nije isto što i vlasništvo i, drugo, stanarska su prava u Hrvatskoj odavno ukinuta.

Ali obje su tvrdnje dosta klimave: stanarsko je pravo u konačnici pretvoreno u neku vrstu vlasništva. Usto, Vlada je upravo omogućila otkup stanova u Podunavlju. Na žalost, po bitno težim uvjetima – stanovi su skuplji, kamate više, rokovi otplate kraći – nego ih je svojedobno imala cijela Hrvatska. Tako ispada da su Vukovarci dodatno kažnjeni jer su bili okupirani i prognani. Zato oni s razlogom traže da se i njima osigura otkup stanova po prijašnjim uvjetima. Isto bi trebalo vrijediti i za Srbe.

Osim toga, mogućnost da se mjeri po Sloveniji Hrvatska je sama proigrala. Međunarodna zajednica smatra da u vezi s izbjeglicama ista pravila moraju vrijediti u sve tri zemlje – Hrvatskoj, BiH te Srbiji – koje se s tim problemom suočavaju. Za razliku od Hrvatske, stanarsko je pravo u Bosni i Hercegovini izjednačeno s vlasništvom i bit će u potpunosti vraćeno do kraja godine. Sarajevo će, dakle – usto u neusporedivo težoj situaciji – provesti ono što Zagreb uporno odbija. Hrvatska stalno pomiče i rok do kojeg je svečano obećala vratiti imovinu povratnicima.

Baš uoči Piculina odlaska u Bruxelles dogodila su se dva, po vjerodostojnost Hrvatske krajnje neugodna slučaja. U jednom selu kod Karlovca umro je Pavao Čakić, čija je povratnička sudbina – kako je naš list već konstatirao – osramotila Hrvatsku. Čakići su, iako u dubokoj starosti, tri godine živjeli u štali, preko puta svoje kuće u koju se – zbog nemara, sporosti i de facto opstrukcije vlasti – nisu mogli vratiti. Starac povratak na svoje nije dočekao. U štali još uvijek živi njegova žena. Sudbina te obitelji zainteresirala je neke vodeće svjetske medije.

Također, uoči Piculina razgovora u sjedištu NATO-a zagrebačka je policija upriličila dražbu imovine, pronađene u stanovima Srba, koji su od devedesetih odlučili napustiti Zagreb. Na prodaju je – skandalozno i bezočno! – ponuđen čak i intimni veš onih koji su otišli, znatiželjnici su mogli čeprkati i po privatnim pismima. Hrvatska se javnost svojedobno s pravom zgražala kada se gaćicama jedne hrvatske estradne zvijezde, opljačkanima iz njene okupirane i poharane kuće, mahalo po Podgorici. Sajamska rasprodaja ostavljenih srpskih gaća u Zagrebu prošla je bez reakcije, gotovo nezapaženo. Tek se jedan komentator s punim pravom upitao: kako bi Zagreb primio vijest o izložbi donjeg veša Hrvata izbjeglih iz Dervente ili Hrtkovaca?