U činjenici da je izravan povod prošlotjednog posjeta predsjednika države Stjepana Mesića bio jedan izniman kulturni događaj, početak rada Zadarskog sveučilišta čiji temelji datiraju unatrag šest stoljeća, a da se izrodio u skandaloznu paradu nekulture i političkog primitivizma, objektivno leži sav paradoks današnje podijeljene, demokratski sirove Hrvatske koja još luta između balkanskih bespuća i europskih vizija. Ergo, u Zadru se nije dogodilo ništa neočekivano. Ali, problem zato nije manji. Naprotiv, spoznaja da je pitanje poštovanja institucije Predsjednika RH, jedinog neposredno izabranog dužnosnika u ovoj zemlji, svedeno na svjetonazorske domete i "dobru volju" lokalnih političkih "trgovaca" koji su prizemnim stranačkim "mešetarenjem" zasjeli u svoje fotelje, a ipak se pozivaju na volju građana (birača), neugodno svjedoči o tragično niskoj razini političke kulture u ovoj zemlji.

Zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta nije dočekao Predsjednika države u Gradskoj vijećnici, kako je protokol predviđao, nego se s njim susreo na svečanoj sjednici Senata Sveučilišta. Protokol je izmijenjen u posljednji trenutak, kada je bilo očito da Kalmeta ne namjerava legitimitet šefa države pretpostaviti "legitimitetu" počasnoga građanina Zadra, odbjegloga generala Ante Gotovine. Dolazak u Vijećnicu Mesić je uvjetovao uklanjanjem fotografije počasnog Zadranina, umirovljenoga generala za kojim je raspisana međunarodna tjeralica, cijeneći da bi njegovo stajanje pod slikom čovjeka kojega traži hrvatska policija bilo derogiranje i institucije koju predstavlja i Hrvatske kao pravne države.

Za Kalmetu je to bila "čista situacija". "Heroj, a ne zločinac" ima svoje počasno mjesto odlukom Gradskog vijeća koje, kako eksplicira gradonačelnik, odražava volju velike većine građana Zadra, i to je moguće promijeniti samo po istoj proceduri kojom je počast izglasovana. Do tada, fotografija počasnika ostaje na svome mjestu, ma što Predsjednik države mislio o tome. Dakako, bilo je i drugih mogućnosti kojima se skandalozno dezavuiranje institucije Predsjednika moglo izbjeći, ali za to nije bilo ni dostatne političke volje, a ni elementarne političke pristojnosti. Da se nije radilo o smišljenoj provokaciji koja je u dijelu javnosti trebala Stipu Mesića još jednom legitimirati kao veleizdajnika koji gazi "svetinje" Domovinskog rata, kao antikrista koji bi paktirao i s đavlom radi očuvanja vlastite pozicije, susret domaćina i njegova gosta dogodio bi se u nekom drugom prostoru gradske uprave. Ali time ne bi bio postignut cilj. Uostalom, izborna je godina, i na cijeni su i najjeftiniji predizborni poeni kod biračkog tijela na koje se računa. A ovi koje je u Zadru utržio Kalmeta, nesuđena Pašalićeva uzdanica, doista su ispod svake razumne, civilizirane cijene. Pače, s razlogom se može reći da je gradonačelnik zlorabio čak i "sveto ime Gotovina" u koje se kune, manipulirajući njime za osobnu promociju.

Zadarski župan Šime Prtenjača u cijeloj je priči imao tek ulogu statista. Mesiću se nije obratio ni riječju (govorom) ni djelom (pružanjem ruke). A što bi to imalo značiti doli da, kao i njegov kolega Kalmeta, ne respektira volju hrvatskih građana izraženu na demokratskim izborima u kojima su, nota bene, Zadrani neposredno Stjepanu Mesiću dali čak 18.458 glasova, dvostruko više negoli će HDZ dobiti na lokalnim izborima godinu dana nakon toga (9222 glasa).

Suradnja s Haaškim sudom parafirana je, koliko to puta treba ponoviti, u "Tuđmanovoj Hrvatskoj", rukom HDZ-a. Dokazivana je ispraćajem Tihomira Blaškića i "ahmićke skupine" u Haag, na duši joj leži Blaškićevih možebitnih 45 zatvorskih godina i nepravedno izručenje braće Kupreškić koji su poslije oslobođeni. Trećesiječanjska vlast, koja se stalno pribija na stup srama zbog suradnje s Haagom, dosad je u Nizozemsku ispratila samo generala Rahima Ademija koji je već više od godinu dana sa svojom obitelji i kod kuće čeka na nastavak suđenja.

To što je general Gotovina i danas na slobodi, također spada u zasluge ove vlasti koja u dvije godine nije zapravo ništa učinila da ga uhiti. A i najnovije "operativne mjere i radnje", u koje spada i posve deplasirano raspisivanje nagrade za potencijalne informatore od 350 tisuća kuna, tek je formalno paradiranje pred međunarodnom zajednicom kojoj se želi poručiti "mi mislimo ozbiljno". Kod takve ozbiljnosti, koju uz ostalo jamče i novi šefovi obavještajne zajednice, Turek i Lončarić, Gotovina i njegovi dušebrižnici mogu mirno spavati...