Podaci o prvom tjednu rada Otvorene telefonske linije Transparency Internationala Hrvatske potvrđuju da korupcija u nas najviše pogađa obične građane te da je upravo »sitna« korupcija koja se zbiva prigodom obavljanja svakodnevnih poslova najraširenija

Podaci o prvom tjednu rada Otvorene telefonske linije Transparency Internationala Hrvatske još jednom su ukazali na problem korupcije u u nas i na osjetljivost građana na tu temu. Podaci su poznati – od 250 poziva u pet dana, 107 odnosilo se na korupciju, a građani su se najviše žalili na mito koje su tražili prometni policajci, liječnici za utvrđivanje PTSP-a, a pomalo iznenađujuće visoko su pritužbe građana na mito koje se od njih tražilo prigodom upisa djece u vrtić. Istodobno, akademik Vladimir Paar upozorava da nije moguće uvesti pravednu državnu maturu u zemlji s visokim stupnjem korupcije.

Dakle, ponovo se potvrđuje da korupcija u Hrvatskoj najviše pogađa obične građane te da je upravo »sitna« korupcija koja se zbiva prilikom obavljanja svakodnevnih poslova najraširenija.

Međutim, pomalo u sjeni ostao je podatak da je čak 85 posto građana koji su prijavili slučajeve moguće korupcije na Otvorenu telefonsku liniju to učinilo navevši svoje ime i prezime. Za zaključak je možda prerano, ali čini se da se građani polako oslobađaju straha. Naime, korupciju je teško dokazati baš zato što mnoge žrtve korupcije ne žele govoriti o tome, posebno ne dajući sve osobne podatke, zbog straha da bi mogli zbog toga pretrpjeti dodatnu štetu.

Razdoblje zvanja Otvorene telefonske linije (ili drugih sličnih linija) moglo bi se zvati razdobljem kukanja. Za tu kuknjavu mnogi građani itekako imaju razloga, a što će glasnije i više kukati lakše će se i preciznije dijagnosticirati problem. Tada će se moći propisati i provesti terapija. Lijekova zapravo ima mnogo. Primjerice, u zdravstvu bi se mogle javno objavljivati liste za pojedine operacije. Time bi se smanjila mogućnost manipuliranja i podmićivanja.

No, nakon razdoblja kukanja mora uslijediti razdoblje djelovanja. Hrvatski sabor bi konačno trebao usvojiti zakon o sprječavanju sukoba interesa. O malo kojem zakonu u Hrvatskoj se toliko pisalo i to je za njega mogući dvosjekli mač, kad konačno bude usvojen.

Nakon razdoblja velikog iščekivanja, uslijedit će razdoblje velikih očekivanja. Moguće je da će mnoge trenutkom njegova usvajanja zapljusnuti val samozadovoljstva pa će se, što ne bi bilo prvi put u Hrvatskoj, zaboraviti na primjenu zakona. Moguće je, također, da su očekivanja od toga zakona (ako se bude primjenjivao) prevelika. Naime, upravo zato što se o njemu toliko piše postoji opasnost da ga građani dožive kao čarobni štapić koji će riješiti problem korupcije u Hrvatskoj.

Za učinkovito suzbijanje korupcije potreban je cijeli niz zakona, a prijedlog jednoga od njih – onaj o pravu na dostupnost informacija – trebao bi uskoro biti predstavljen javnosti. Za razliku od zakona o sprječavanju sukoba interesa, koji jest važan ali se odnosi na relativno uzak krug ljudi, takav zakon tiče se svih građana i daje im važna prava. Međutim, da bi se takav zakon uspješno provodio, potrebna je transparentna i učinkovita javna uprava. Dakle, administracije, a ne birokracija. Tako se vraćamo na početak priče i pritužbe građana upravo na javne službe. Što će se više aduta dati građanima u ruke, to će mogućnost manipulacije, korupcije ili jednostavno lijenosti činovnika u javnoj upravi biti manja.